NASLOVNA » tomislav.dackovic

tomislav.dackovic

Odgovori na forumu

Gledanje 1 članaka - 1 do 15 (od 43 ukupno)
  • Autor
    Poruke
  • #3415

    Možda ovo rasuđivanje svetog Nikolaja može pripomoći.

    Sv. Jovan Kasian piše o borbi s duhom bluda ovako: „Borba s duhom bluda, borba je ljuta, duža od drugih, svagdašnja i samo od malog broja ljudi potpuno k pobedi privedena. Ova se borba počinje s prvog zrelog uzrasta i ne prestaje sve dok se ostale strasti ne pobede. U ovoj borbi potrebno je dvojako oružje. Za dostignuće savršene i čiste celomudrenosti nije dovoljan samo telesni post (premda je on pre svega nužan), potrebna je uz to i sokrušenost duha n neodstupna molitva protiv ovoga najnečistijeg duha; za tim neprestano poučenje iz Sv. Pisma ujedno s umnim delovanjem, zatim trud telesni i rukodelje, koje zadržava srce od bluđenja i povraćaga k sebi, a iznad svega duboka i istinska smernost, bez koje se nikada i ni nad kojom strašću ne može zadobiti pobeda. Pobeda ove strasti uslovljena je savršenim očišćenjem srca, iz koga po rečima Gospoda ističe otrov i ove bolesti. Jer od srca izlaze pomisli zle … preljube, kurvarstva itd. (Mat. 15, 19)… Treba imati postojanu smernost u srcu i trpljenje, kao i pažljivu predohranu sebe u toku dana od gneva i ostalih strasti. Jer ukoliko u nas uđe oganj gneva, utoliko lakše posle pronikava u nas žar pohoti.“
    Interesantno je da i mnogi drugi veliki duhovnici dovode u uzročnu vezu strast gneva i strast bludne pohoti, iz čega sleduje da su gnevnici najveći pohotljivci.

    Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 2
    #3390

    Bogu slava a tebi iskreno hvala!

    U moru privremeno ozbiljnih i sporadično veselih vesti,
    ovo tvoje pisanje, tvoja „ispovest“, donese mi jedan zračak sunca.

    Nastavi sa borbicama i sa povremenim pisanijama (ovde)!

    Toma

    #3379

    Ah, brate moj, i sapatniče moj!

    Nemam saveta za tebe, samo da ti kažem da saosećam sa tobom,
    jer na Preobraženje Gospodnje, 19. Avgusta, naša je hramovna slava,
    rođendan je moje ćerke jedinice i dan upokojenja moje drage mame.
    Osećam ushićenost, radost i tugu – sve u istom danu!

    Neka gospod Bog pomogne tvojim mislima i tvojim osećanjima,
    da po Njegovoj volji i na Njegovu slavu doneseš odluku, šta ćeš i kako činiti.

    Toma

    #3368

    Bog ti dobro dao, Aleksandre!

    Izgleda mi da imaš dve „vrste“ osećanja, različitih među sobom (ali ne i spuprotnih, jer oba vode ka spasenju duše i tela). I koliko vidim oba proizilaze iz Ljubavi prema Gospodu Bogu.

    Imam sada u vidu pismo svetog Apostola Pavla poslatog Crkvi u Filipima, a od Boga namenjenog i meni i tebi:

    „… molim od Boga da vaša LJUBAV sve više i više obiluje u SPOZNANJU i svakom OSEĆANJU, da možete ispitivati šta je bolje, da biste za dan Hristov bili čisti i bez spoticanja…“.

    Ljubav kao spoznaja! Razmisli, ne-bilo-ti-zapoveđeno, koja od tvojih ljubavi je u ovom vremenu Hristolikija: služenje porodici ili obitavanje u dugim molitvama. Pod ovim prvim mislim na blagoslove koje imaš sada (posao, žena, dete i „probleme“ vezane za to) a pod ovim drugim – blagoslove koje bi možda imao ako bi bio iskušenik, pa i monah. Kad kažem „možda“, mislim na to da je moguće da bi, po dobijanju ženine saglasnosti da se zamonašiš, ti ušao u „monaške vode“ koje bi ti bile „vode“ griže savesti umesto smirene „vode“ blagoslova Božijeg.

    Požrtvovanje, koje pominješ, možda jeste uska staza kojom ti valja SADA ići, a u budućnosti, par decenija od danas … Bog Sveti zna.

    I za kraj, pobožni brate moj, saosećam sa tobom i htenjem koje imaš; i sâm sam to iskusio, ali posle razgovora sa jednim jeromonahom (sada je vladika) i posle par pitanja koja mi je postavio, odlučih da ostanem „u svetu“. Teška i neprijatna odluka. Da li se kajem? Naravno da ne, isto bih uradio da se ponovo pitam. A da je teško, teško je.

    U Hristu, brat tvoj,

    Toma

    #3350

    Pomaže Bog sejo Radmila!

    „Duh je srčan ali je telo slabo“ (Mk. 14,38) prepoznao je naš Gospod još pre ~2.000 godina.
    Ali pre ovoga On je predložio lek : „Bdite i molite se da ne padnete u iskušenje“.

    Kako se ja dovijam da „bdim“ i da se „molim“, kako se borim protiv svoje lenjosti i nehajnosti?

    Pošto ne mogu sam, „zakačinjem“ se za bližnje, da sa njima, uz njihovu pomoć, doskočim svojoj gordosti:

    1) Dogovaram se sa komšijama koji su Liturgijski vernici, da zajedno idemo na službu.
    (Time sebe obavežem i nema odustajanja)
    2) Ostajem posle Liturgije na Agapama, gde razgovaramo o Bogu, svetiteljima, Svetom Pismu …
    (Time naučim što-šta, podsetim se na nešto zaboravljeno i time podelim sa bližnjima šta mi bude na duši)
    3) Sporadično sa drugima pohodim manastire; u kombiju pokušavamo da vodimo
    pobožne razgovore; u manastirima čitamo poneki Akatist…
    4) Saučestvujem u razgovorima o veri, preko ZOOM aplikacije, subotama…
    5) Kada radim nešto što ne zahteva punu koncentraciju, preko Youtuba slušam o. Gojka Perovića, o. Rafaila Boljevića, o. Pedju Popovića…

    Što se tiče tvog pitanja u vezi ispovesti, to rasterećenje duše (i primanje sledstvene pouke)
    možeš učiniti uvek. Ta tajna nije (i ne treba biti) vezana za dan u nedelji, post, emotivno raspoloženje…
    Ispovest je jedino „vezana“ za iskrenost a iskrena pred Bogom (i sveštenikom)
    možeš biti kad god to želiš.

    Toli(c)ko od mene.

    Toma

     

     

     

    #3349

    Bog pomogao sestro Angelina, zvana Izida! 🙂

    Toma

    #3260

    Pomaže Bog!

    Pokušavaj na nekoj od ovih „adresa“:

    Duhovni saveti, pouke i razgovori:
    https://www.facebook.com/misionarenje

     

    Volim te do Ostroga:
    https://www.facebook.com/otacpredrag/

    Instagram:
    https://www.instagram.com/otac_predra…

    Sajt:
    https://otacpredrag.com

    TikTok:
    https://www.tiktok.com/@o.predragpopovic

    Podržimo rad oca Predraga:
    https://otacpredrag.com/donacije

    Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
    #3255

    Nisam imao ovakva iskustva sa Bogom. Doduše, nisam ni ulagao ovakav i ovoliki trud.
    Barem za sada. Ali i pored ovih „manjkavosti“ nije mi se događalo da (po)sumnjam u Gospoda Boga. A i On me je blagoslovio ne davavši mi stanje Bogoostavljenosti.

    Sa druge strane, i ove sporadične od Boga inicirane doživljajčiće, čuvam u duši svojoj.
    To mi je „hrana“ da živim, duhovno, misaono i emotivno živim.

     

     

    Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
    #3176

    „Ko hoće za Mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj, i za Mnom ide.“ Ne goni Gospod ljude pred Sobom na krst nego ih poziva da sleduju Njemu, Krstonoscu. Jer pre nego je učinio ovaj poziv On je predskazao Svoje mučenje. On je zato i došao, da bude Put, da bude prvi u mukama i prvi u slavi. Došao je da pokaže da je moguće, i da učini mogućim, sve ono što su ljudi držali nemogućim.

    On ljude ne primorava, no preporučuje. Ko hoće! Po svojoj slobodnoj volji ljudi su pali u bolest greha, po svojoj slobodnoj volji ljudi treba da se leče i ozdrave od greha. On ne krije da je lek gorak, pregorak, no On olakšava ljudima da ga uzmu na taj način što ga On prvi uzima. Neka se odreče sebe. I prvi čovek, Adam, odrekao se sebe onda kada je pao u greh, no on se odrekao pravoga i istinitoga sebe. Tražeći sada od ljudi da se odreknu sebe Gospod traži, da se oni odreknu lažnoga sebe. Prostije rečeno: Adam se odrekao Istine i prilepio se laži; sada Gospod traži od Adamovih potomaka, da se odreknu laži i prilepe opet Istini, od koje su i otpali.

    Uzeti krst svoj znači dragovoljno primiti iz ruku Proviđenja svaku lekovitu gorčinu koja se pruža. Naiđu li velike katastrofe, budi poslušan volji Božjoj kao Noje. Traži li se od tebe požrtvovanje, podaj ga sa onakvom verom u Boga s kakvom je Avram hteo prineti svoga sina na žrtvu. Propadne li imovina, pomru li ti deca iznenadno, i stegne li ljuta bolest, sve podnosi sa strpljenjem ne udaljujući svoga srca od Boga kao Jov. Ostave li te prijatelji i okruže li te sami neprijatelji, snosi sve bez roptanja a s nadom u skoru pomoć Božju, kao što su činili apostoli. Od tebe se ne traži da učiniš nešto što nikad niko pre tebe nije učinio, no da sleduješ mnogim primerima drugih koji su ispunili volju Hristovu: apostolima, svetiteljima, ispovednicima i mučenicima. Krst je ludost onima koji ginu, a nama koji se spasavamo jeste sila Božja (I Kor. 1,18).

    Gospod ne traži od nas da uzmemo Krst Njegov nego krst svoj. Njegov Krst je najteži. On se nije raspeo na Krst zbog Svojih grehova nego zbog naših. Mi se raspinjemo zbog svojih sopstvenih grehova; zato je krst naš lakši. I kad najviše stradamo, ne treba da govorimo da stradamo preko mere. Gospod zna meru stradanja naših i ne dopušta da stradamo više nego što možemo. Povećava li se stradanje, to se povećava i moć Božja, po rečima apostola. Kao što nas Hristova stradanja obilno snalaze, tako je – zahvaljujući Hristu – obilna i naša uteha (II Kor. 1,5).

    Evo zašto nas koje uzmamo na sebe krst svoj Gospod poziva da idemo za Njim.

    (I) Prvo zato da ne bi pali pod krstom. Tako je žalosna slabost ljudskog bića, da je i najjačem čoveku pretežak i najlakši krst, ako ga nosi bez nebeske pomoći. Zato Gospod poziva da za Njim idemo. On će nam biti svetlost na tamnome putu, zdravlje u bolesti, drug u samoći i bogatstvo u bedi.

    (II) Drugi razlog se tiče cilja dragovoljnog odricanja sebe i uzimanja krsta na sebe. Mnogi su se prividno odricali sebe da bi se još više istakli u ovome svetu. Ovakvo samoodricanje je samo uznošenje, i ovakav krst ne vodi spasenju no predaji đavolu u ruke. A onaj ko sa svojim krstom hodi za Hristom slobodan je od svake oholosti, svakog prevoznošenja nad drugim ljudima. Kao što bolesnik uzima gorak lek ne zato da bi pokazao kako on može da proguta tako gorak lek, nego zato da bi ozdravio, tako i pravi hrišćanin odriče se sebe, uzima krst svoj na sebe kao gorak no spasonosan lek, i ide za Hristom.

    Sveti Nikolaj Velimirović

    Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
    #3167

    Bog pomogao brate!

    Nađoh ovo kod „Čileanaca“ 🙂 , pa reko da podelim sa tobom,
    jer ovde se pominje da sveti Tarasije „bi sahranjen u svom manastiru
    koji beše podigao na Bosforu“-

    Sveti Tarasije, patrijarh carigradski

    Toma

    Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
    #3157

    Bog ti pomogao!

    Možda ovde možeš pronaći ono šta tražiš:

    https://svetosavlje.org/besede-na-psalme/

    https://svetosavlje.org/tumacenje-psalama/

    Toma

    Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 3
    #3120

    Vidiš ti to, kako je moja „novokovanica“ dvosmislena;
    nisam to do sada primetio. 🙂

    Naime, kad ja kažem „dobropamtilo“, hoću da kažem da je to
    suprotno od „zlopamtilo“.

    A opet, kako sad naučih od sestre Ljilje, reč „dobropamtilo“
    može služiti da se opiše osoba koja ima „dobru memoriju“,
    bez da se definiše da li to što je ta osoba dobro zapamtila su
    ljudska zla ili ljudske dobrote.

    Učim svakog dana po malo…. 🙂

    Toma

    #3115

    Hvala sestra Ljiljo!

    Ova žena je zaista bila dobropamtilo,
    imao sam priliku da je na kratko upoznam.

    Toma

    Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
    #3102

    Dragi brate!

    Ne sumnjam da si upoznao u njihovom manastiru divne monahe.
    To što su oni u raskolu sa Jedinom, Svetom i Apostolskom Crkvom,
    ne znači da su … užasni (ne zameri ako ovo nije suprotno pridevu „divan“).
    Siguran sam da ih ima divnih i više nego ta četiri monaha.

    Oni koji kod njih odlaze takođe mogu biti divni, zašto da ne?

    To što u njihovom manastiru večernja molitva traje sat i po,
    to je „osobina“ manastira; ne bi to trebalo porediti sa
    večernjom molitvom u crkvi, u gradu.
    Meni je drago da ti lično više voliš duge službe, jer tu
    nalikujem tebi! Ne kaže li sveti Apostol Pavle „… molite se
    Bogu bez prestanka…“?

    Što se tiče tog sveštenika i njegovog izostanka (koji si ti osudio kao laž),
    hajde da sačekamo da vidimo o čemu se radi. Možda će ti taj
    drugi sveštenik reći šta se dogodilo. Ja ne znam.

    Ono što ti znam reći jeste da sam se i sam nalazio na tom „klizavom terenu“
    da sam upoređivao jedno sa drugim, i da sam gledao gde mi je prijatnije biti.
    Bogu hvala, pa sam taj „duhovni hedonizam“ ostavio iza sebe.
    Duhom Svetim vođeni ljudi pomogoše mi da nađem gde mogu rasti služeći
    bližnjima, baš po rečima Hrista Spasa iz današnjeg Jevanđelja:
    „… dade slugama Svojim … svakome svoj posao…“.

    Ne zameri ako i tebi želim što i sebi:
    „… Da poznaš Hrista i silu Njegovog stradanja….. saobražavajući se Njegovoj smrti!“

    Toma

    PS. Ako nisi pogledao, pogledaj film „Čovek Božiji“ o svetom Nektariju Eginskom

    #3097

    Pomaže Bog brate „Sljiva001“,

    molitvama svete Ksenije Petrogradske, koju danas proslavljamo,
    neke sve nas maloverne Gospod milostivo pogleda!

    Dobio si dosta dobre odgovore do sada.
    Ja bih se samo kratko osvrnuo na tebi bliske ljude i na tvoja 2 pitanja.

    Odgovor na pitanje „Da li je greh posećivati te (raskolničke) manastire?“ može biti „da“ ili „ne“. Reč „greh“ (amartia gr.) u svom izvornom obliku znači „promašaj cilja“, a cilj života Hrišćanina jeste zajednica sa Bogom – Ocem i Sinom i Duhom Svetim, i sa Crkvom – telom Hristovim. Onaj ili oni koji se od Njegovog tela odvoje, od Hrista su se odvojili. Zato je moj (tužan) odgovor na tvoje pitanje – da.

    Kako da ti ovo objasniš tebi bliskim i voljenim osobama?
    Moj iskren odgovor je – ne znam.
    Odgovor zavisi od „stepena“ njihove uključenosti u tu versku zajednicu.
    Ako su samo nekoliko puta saučestvovali u njihovim verski službama,
    bez da se po okončanju istih druže i razgovaraju sa njima, onda verujem
    da i dalje imaju otvorena čula i savest za poznanje istine u Istinitome.
    A ako su u dužem vremenskom roku bili deo te organizacije,
    i ako su već čuli ili pročitali njihov doživljaj raskola u kome se nalaze,
    nisam siguran da će želeti da čuju tvoj ili bilo čiji komentar na tu temu.

    Bilo kako bilo, ostani u molitvi za njih i u bliskom zajedništvu sa njima;
    ne dozvoli da ova neželjena različitost umanji tvoju ljubav prema njima.

    Toma

     

     

     

Gledanje 1 članaka - 1 do 15 (od 43 ukupno)