@petar-markovic
Одговори на форуму
-
Поруке
-
Nemoj puno tome davati značaja, i ja sam između 12-15 godine igrao igrice puno, to je prolazna faza, nekom ranije nekom kasnije. Počni da treniraš bilo šta (možda teretana?) izlazi, druži se više, pa će ti igrice manje padati na pamet. Usavršavaj se u svojoj struci i mimo škole ili u nečemu što voliš, npr. ako si programer uči novi jezik, medicinar čitaj nešto mimo školskog sadržaja zanimljivo. Nađi i neku knjigu koja će te zainteresovati, pa ćeš ispuniti sebi kvalitetno vrijeme i manje ćeš igrati igrice.
Pozdrav
Koliko sam ja upućen sudbina postoji u islamu (nisam siguran), ali sam siguran da mi pravoslavni vjerujemo u promisao i volju Božiju, a ne u sudbinu tj. npr. kada nekom padne drvo na glavu to je „sudbina“, ne nego promisao Božija, pa je to drvo palo ajde da narodno kažemo zbog toga što je Bog uvidio da treba tj. jedini on zna zašto je to urađeno.
Nadam se da sam dao pravi odgovor, ako griješim neka me neko ispravi.
Svako dobro
Bog ti pomogao,
„Kako je preneo Danas, patrijarh je poručio da je jedini opravdan rat onaj odbrambeni, a ne osvajački i nasilnički.
„Da sa obrazom i ugledajući se na naše svete pretke branimo od zločinaca, i pri tome da uvek postupamo viteški i ljudski“ – rekao je Pavle.“
Citat izjave patrijarha Pavla preuzet sa danas.rs sajta.
Nadam se da je pomogao i objasnio tvoju nedoumicu.
Pozdrav
Број корисника који су захвалили аутору: 1
Bog ti pomogao brate,
ja bih ti savjetovao, da prije nego što sledeći put prsneš u smijeh na takvo nešto imaš na umu sljedeću misao – Šta ako se to ne daj Bože moglo meni desiti ili nekom u mojoj porodici? Zamisli sebe u toj situaciji kako bi se osjećao, radio ti to refleksno ili namjerno. Pokušaj smiriti dušu kroz molitvu, usporiti malo um od naleta izliva smijeha i stati na loptu. Sjeti se da i ti mnogo toga ne znaš u životu, a oni ti se mogu smijati, ali ipak ne rade to. Naravno, u nekim situacijama ćemo se svi nasmijati, ako kao što kažeš npr. stranac pogriješi nešto na našem jeziku, ne iz pakosti već što nam je to simpatično, ali smijati se bolesnim ljudima za bilo šta ne opravdavam. Zadobijanje smirenja nije lako, treba puno truda, ali na kraju se dobija, ako je zaslužena, po primisli Božijoj. Ako imaš smirenje u duši, nećeš imati potrebu da se smiješ, a upravo najjače sredstvo ka smirenju jeste iskrena iz srca i duše molitva.
Nadam se da si shvatio poentu.
Neka nas Bog čuva.
Možda se moj odgovor neće slagati sa odgovorom kakav bi Crkva dala, izvinjavam se ako uvrijedim nekog ovim ili ako griješim neka mi Bog oprosti, ali mimo molitvi Bogu, posta, ispovijedi i ostalog, što je na prvom mjestu, sa aspekta svjetovnog života, smatram da ti je neophodno da popraviš svoj socijalni život. Trebao bi se malo više posvetiti društvu mimo posla, predmetnoj komunikaciji i opuštanju, ali paziti da ne pređe u grijeh (opijanje, prejedanje, druge vrste bluda). Čovjek je društveno biće i kao takvom neophodna je sredina za mentalni razvoj i održavanje mozga. Kao računar koji vremenom kupi prašinu na komponentama, i postaje sporiji dok ne bude totalno neupotrebljiv ili se spasi laganim pravovremenim usisavanjem. Tako je i čovjeku neophodno umjereno da popriča sa prijateljima, otvori se, čuje druga mišljenja i socijalizuje se. Što se tiče ljubavi, gledaj to ovako, imao si djevojku zar to nije pozitivno? Nekome si značio i bio vrijedan i neko te volio, dok drugi ljudi možda nisu to osjetili. Poenta je da uživamo u sitnicama i da nas čine sretnima male stvari. Pretpostavljam da imaš zbrku u glavi, koja je podsvjesno ubačena nesvjesnim stresom i nemirom, potaknuta životnim nezadovoljstvom. Da bi se toga riješio neophodan je na prvom mjestu post, pokajanje i Sveto Pričešće, a onda parametri koje sam ti gore naveo. Opusti se u životu, previše je kratak da bi smo ga trošili na nerviranje, sikiraciju i stres. To je neko moje mišljenje, a ti uzmi dio koji smatraš sebi potrebnim.
Neka nas Bog čuva.
