Ja mogu samo o utisku…meni su predivni i prelepi. Poznajem ovde i protestante neke, puni su euforicne radosti….ali i padova:)) Licno, najvise mi lezi ona, preporuceno svetootacka jako tiha, nevidljiva i stalna radost, sakrivena u „klijeti“, koja zajedno sa nadom i verom daje temelj, koji ne dozvoljava ni da letimo previsoko ali ni da padnemo preduboko.
Samo jedno upozorenje. Kopti, kako ih danas zovemo, nažalost nisu pravoslavni, ne pripadaju Pravoslavnoj Katoličanskoj Crkvi još od 5. veka: ukratko, došli su do toga da ispovedaju svog „hrista“ za razliku od Gospoda kako nam se On otkriva u Svojoj Crkvi.
Budimo pažljivi na ove teme.