Ne mislim ni na šta konkretno, ali čini mi se da sam čuo da nije preporučljivo da se tek tako uzima i čita određena duhovna literatura, pa sam pretpostavio da postoje knjige koje nisu za svakoga i da ih neće svako najbolje razumeti. Samo iz tog razloga pitam.
Apsolutno se slažem. Postoji dosta knjiga koje je napisano isključivo za monahe, što bi bilo teže za nas da čitamo.
U tom smislu ne treba ti poseban blagoslov za pojedine knjige, ali nije svaka knjiga korisna svakome. Najbolje kada se budeš ispovedao da porazgovaraš sa svojim sveštenikom, jer te on najbolje poznaje.
Dobre knjige za početak su „Omilije“, „Misli o dobru i zlu“, „Misionarska pisma“ od Sv. vladike Nikolaja Velimirovića.