NASLOVNA » U potrazi za istinom.

U potrazi za istinom.

Forumi DRUŽENJE ČLANOVA U potrazi za istinom.

Gledanje 1 članaka - 1 do 6 (od 6 ukupno)
  • Autor
    Poruke
  • #1038
    Anonimni

      Pomaže Bog! Gledaću što kraće da vas uvedem i da objasnim situaciji.

      Krenuo sam na fakultet školu u Novom Sadu i usput upoznajem devojku Blanku. Pre toga moj najbolji drug je pokušavao sa njom pre nego što ću je ja upoznati uopšte, ali  mu nije uspelo. Prošlo je neko vreme, desila se pritom žurka u stanu, a ja sam umeo da ga pitam o životu inače, pa i kako je na ljubavnom planu u ovom slučaju s njom -Blankom. On je odgovorio da nema ništa od toga. Objasnio sam mu situaciju da sam nešto osetio prema njoj, jer već smo se do tada sreli par puta na ulici i sve nešto kratko ali bile su tu neke varnice. Zatim mi je on odgovorio da nema ništa protiv jer od toga nema ništa, ali video sam da mu i dalje cakle oči kada je vidi, mada ona nije htela za njega. Upoznao sam bolje Blanku i posle par nedelja mi smo bili zajedno, zvanično. Dalje se dešava ,ukratko, živeo sam sa cimerom, on me je izbacio iz stana, ja sam išao na fakultet, nisam imao gde i na kraju Blanka i ja uzmemo stan.  I evo sad živimo već 3 godine zajedno, selili smo se 5 puta zajedno i menjali stanove i sada živimo u 6. u Beč-u. E sad…

      Blnka u počektu nije imala poverenja u mene i to je bio kratak period gde je ona plakala kako ću je ostaviti itd. Mi smo bili od početka, naročito početak veze, kao jedinka, nismo se odvajali, a i dan danas mi izjavljuje ljubav. Ali, sada su se preokrenule stvari na mene da ja njoj više ne verujem, i jako sam komplikovan, zagorčavam joj život, ne možeš mi objasniti, jer od malena po nekoj psihoanalizi ja sam seksualno zavistan. Od neke 6-7 do 15-16 godine ja sam već imao neke radnje, kontakt i za ženskim i muškima, Bog da mi oprosti, i kajem se zbog toga, ali još ne mogu da čujem njegov odgovor na to. U nadi sam da mi oprašta . Danas volim stvarno žene, naročito svoju devojku, a za LGBT populaciju nisam, ali i ne govorim puno jer nisam upućen. Imao sam problema i sa tatom, nikada nije bio zadovoljan sa mnom na neki način, jer i on sam ima problem svog ego-a. On je najbolji i ništa neće da razume i uvek KRITIKA!  Slab sam, bilo smo baš deca, nekih scena se ni ne sećam, kao kroz maglu mi je, ali sedim i pokušavam da saberem misli i da se pomolim. Nisam još uvek naučio da trpim, pa i ovaj problem s Blankom, molim se svako veče, čitam molitvu. Ne verujem ni njoj ni svojim drugarima, čak šta više, mislim ili umišljam da rade protiv mene, da je imala s njima seksualne odnose, sa više njih. Ubeđena sam da postoji neko prisustvo zla i da me napada. I to su mogućnosti.
      Nekada je jako bila čudna i mislim da imaju neki pakt.

      Inače ona tetovira, a ovo su neke scene: Poznanik sa sela (mog rodnog mesta) je došao da se tetovira i naravno ja mislim dok se tetoviraju da se tu dešava i neko pipkanje (i ako ona meni uvek tvrdi i ja vidim da se ona profesionalno bavi tim i ima kućni studio i voli me i posvećuje mi uvek pažnju i ima empatije, prosto je neverovatna, LJUDI), naravno… Došao sam da malo popričam na kraj tetovaže kada će taj drugar na moje pitanje “kako ide?“  odgovorit sa “Evo malo se pipkamo“ i ja kao(tri tačke) i pritom ona izlazi iz toaleta i uputi mi onako pogled perifernim vidom kao neko zlo LJUDI MOJI, jer je i ona čula šta je rekao, kao alter ego neki, drugi liik.

      Scena dva: Žurka je i drug nas zove da povučemo liniju spida (prestao sam sam tim, svim, ponekad pomislim da sam izgradio sve to baš zbog tog peroda droge, tu strepnju) . I sad mi ulazimo ,ja obavim i pošto je wc uzak, samo wc šolja takav tip wc-a, njih dvoje ostanu a ja izađem. Naravno ja opet dobijem taj osećaj anksioznosti, probadanje kroz utrobu, briga, ona izlazi, kao da su radili nešto u wc-u,pogledam je u oči, zenice čudnog oblika, nešto mi je uplašena. Pitam je šta je bilo, što su ti takve oči, uplašena si? Pokušao sam pre procene da se saberem. To je onaj drugar koji se bukvlano posle te večeri, evo do sad, celoj ekipi više nije javio, nestao je. Nekada je imao naviku da se javi.

      Inače, svaki dan mi se dešavaju scene kao da mi ih sam djavo namešta, kao da sam već čipovan i sve prisluškuju, korak su ispred mene, da ja ljudi  dobijam odgovore unapred ili je toliko usko povezano. Verovatno ih nekada svi imamo. Tipa, pitam Blanku nešto i taj lik u kojeg sumnjam mi odgovori kroz neki post na Facebook-u, ja ostanem izbezumljen, jako čudno. I to nije ništa kakvih scena ima iz dana u dan… Gledam da opstanem kroz molitvu i da čekam na odgovor tako što ću mu dopustiti da me nauči da trpim, praštam i volim. Oprostio bih im svima kada bi mi rekli i njoj s kojom živim. Sad smo u Beč-u, ona radi  pošto ima EU papire kako bi i ja dobio vizu. Sva je dobra i poštena, voli mog brata i roditelje. GOVORIM SEBI DA SAM JA U KRIVU. Ali to je sve tako spontano od strane nje i njih, i mislim da su i danas u kontaktu. Spontano je i neopterećujem se toliko i na kraju uvek ona pobedi. Molim se za odgovore i za svoju familiju i njenu. Njeni su razvedeni i posle joj je mama imala problema u drugoj vezi dok je Blanka živela s njima. Tukao je taj očuh njenu mamu, a i mama joj ima problema sa drogom. Blanka je bila u 2 veze, kako ona kaže, gde je je taj prvi dečko isto nešto izbegavao, mada valjda je bio muljator, a taj drugi je varao… I jeste ona ORTAČKI što bi se reklo, nastrojena. Priča mi i za tog 3. dečka  iz srednji čim ga je varala odma mu je rekla i dan danas su dobri drugovi, najbolji. Krstila se zbog mene u pravoslavnoj crkvi i počeo sam da joj se zahvaljujem zbog toga. I to se krstila kada sam imao najgori period, tada smo to uradili.

      Treća scena je: Mi smo došli u kafić i žurka je i sad moj dugogodišnji prijatelj (ne onaj s početka) koji je sa mnom u bendu, kao da je već namirisao neku nesigurnost između mene i nje ili PROSTO zna o čemu se radi već otkako su oni u tim spletkama, ona mu je rekla i čak mislim da je imala s njim odnose. Tek je stigao u kafić s još jednim drugom i izgovara iz čista mira dok seda na stolicu trljajući ruke “EEEE da vidimo kome ćemo sad devojku da macnemo(ukrademo)“ i tu je mene neka polu paranoja uhvatila da smo se mi srednjacima dok nas svi gledaju, jedan drugom u faacu unosili. Nismo se javljali neko vreme jedan drugom i posle nismo ni spominjali samo smo opet počeli da se druužimo, dopisujem prvenstveno. Jako čudno!

      Voleo bih neko da bar podeli neko mišljenje sa mnom ili na ovu temu. Ja sam to sad tako malo otrcano sve napisao, nemoj te mi zameriti, a i droge sam se ostavio na vreme. Pun sam emocije, toliko da čim pomislim na brata malog od 7 godina, ja se rasplačem. Ne znam šta ću, ali ne dobijam nikakve odgovore (možda je ona i njena dobrota sam odgovor, nego sam slep pred očima) i sad smo još u Beč-u, daleko smo od svega toga, ali opet mislim da je neka fora, da ona sada hoće da izađe iz svega toga jer hoće sa mnom i decu da ima kako ona kaže. Moguće, pa i ako sam ja KRIV da mi kažete KRIV SI BRATE, KRIV… Zbog traume iz detinjstva, a tek da vam ne pričam iz prošle veze kako me je varala devojka i terala me da je varam s svojim drugaricama. I ja sam tada varao nju, a i varao sam tu što sam je s njom varam. Ako me razumete, smešno je, ali to je možda odgovor. Da sam opterećen.
      Ona je jako dobra, ali stojim između dve vatre, kao da bi mogao da joj vidim to lice koje sam tada ugledao, oči zmijske, ali stvarno zmijske oči. Kao kada bi vam neko od familije u koga nikada ne biste posumnjali, za vreme ručka, rekao nešto da vam presedne.

      Hvala unapred!

      #1042
      djordje.micic
      Učesnik

        Dragi brate Mihajlo ovo je moje mišljenje i nemoj ga shvatati lično pokušaću da te posavetujem najbolje što mogu i koliko mi Bog da snage.

        Prvo što moram da prokomentarišem je droga, đavoljska rabota što bi rekli naši stari bolje se kloni toga što dalje.

        Što se tiče devojke koju voliš naravno u ljubavi treba da postoji nešto što se zove međusobno poverenje, ovo je moj prijatelju delo demona pogotovo te slike koje imaš u glavi šta tvoja devojka radi kada ti nisi tu.

        Ovako ako imaš bilo šta ako sumnjaš na nešto potrebno je da sedneš sa svojom devojkom i polako razgovarate o svemu što vas muči.

        Samo polako nema potrebe za panikom, paranojom itd. ako su svi protiv tebe kako ti misliš pa neka su, okreni se onda od takvih ljudi jer zapamti kako je Isus govorio „Svako če dobiti po delima svojim“ stoga pritajelju otiđi kod nekog svešteničkog lica ispovedi se kaži šta ti leži na duši, čitaj Bibliju i svete knjige, moli se redovno i veruj u Boga prijatelju i nećeš imati problema sa demonima, samo kada jednom tokom molitve pričaš sa Bogom osetićeš veliko olakšanje u srcu, moli Boga da ti oprosti grehe koje si do sada radio potrebno je samo da se potrudiš i pustiš Gospoda u svoje srce i osetićeš mir i snagu koja ti je potrebna, Bog će ti pokazati da li je ta devojka prava za tebe.

        Nadam se da sam ti iole malo pomogao i nemoj odustajati to je najbitnije i sve će biti kako treba.

        Neka nas Bog sačuva od svog zla.

        Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 2
        #1048
        Anonimni

          Hvala Đorđe! Svako dobro!

          #1054

          Bog ti pomogao, brate Mihajlo!

          Da sam na tvom mestu, brata Đorđa bih svakako poslušao.

          Dodao bih još nešto, a to je da moraš ozbiljno da se pozabaviš analizom svog kruga prijatelja. Ne mora da znači da su neki od njih bukvalno u vezi sa njom, ali može lako da bude da rade na tome da vas razdvoje. Dešavale su se takve stvari mom ocu, iz čiste pakosti njegovih ,,prijatelja“ i kolega, a neki su i otvoreno pokušavali da im rasture brak, hvala Bogu, bezuspešno. To što je tvoja devojka često uplašena u takvim situacijama ne mora nužno da bude od osećaja krivice, već se možda, prosto, boji tvoje reakcije, da ne pomisliš pogrešno.

          Iako ne volim koncept modernih psihijatara i psihoterapeuta, u ovoj situaciji mislim da ti ne bi škodilo i da priupitaš nekog od njih. Naravno, ne mislim da te kljukaju lekovima, nego da im ispričaš ovakve scene iz života kao što si nama izneo. Oni su jako verzirani u nekim stvarima i cenim da bi relativno lako mogli da procene kada iz tebe govori paranoja, a kada imaš stvarnih osnova za sumnju.

          Takođe se nemoj više brinuti. Dao si se u ruke Božije, a od njega boljeg lekara nema. Moli se Bogu koliko želiš, sa znanjem da će ti pomoći. Ako si u Beču, svrati ponekad i do Saborne crkve Svetog Save. Otidi povremeno na Liturgiju. Ako te spopadnu misli da te devojka vara, odagnaj ih odmah. Ne razmišljaj uopšte o tome. Preciznije: zabrani sebi da misliš o takvim stvarima. Isto i kada te spopadnu pomisli da si ti kriv za sve. Odmah da ti kažem – nisi sigurno, a da li u nečemu grešiš ili preteruješ – ne umem da kažem, a nije sada ni bitno. A, ako te spopadnu crne misli, i ne možeš da ih odagnaš, moli se Bogu, uzmi radi nešto po kući – možda i najbolje – uhvati devojku za ruku, pa prošetajte, idite u neki kafić, na kolač, ili drugo šta volite da radite. Opusti se, bre, malo.

          I slobodno pitaj ako ti nešto treba, zato su ljudi ovde.

          Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
          #1072
          Anonimni

            Hoću, molitva mi uvek popusti konce. Pored toga i da se desi nešto, samo će me približiti još više Gospodu.
            To je neko moje trenutno stanje, a primećujem da sve manje osuđujem i da imam više razumevanja. Dok sam bio u toj brzini života, da tako kažem, iskreno, nisam mogao ni srce(mislim na puls) da čujem u nekim momentima kada bih i voleo da ga čujem samo da kuca. Hoću da kažem da nisam bio povezan čak ni sa telom, zamišljen tamo negde i  u svim tim mislima lošim. Gde je onda duša tada bila, ko će ga znati, povodljiv sam bio bez nje . Sad mogu priznati da dok čitam molitvu, nekada mi suze krenu ko kiša. Mogu ponovo i ako čudno sve to zvuči ; pošto ja lično mislim da svi mi možemo osetiti puls; napokon kada legnem u krevet  i svom tom miru, osetim kako kuca. Daće Bog da je bar čuo deo priče i da mi je bar malo odškrinuo vrata kako bih mogao da sklapam kockice.  Hvala Bodin! Svako dobro ti želim.

            #1408
            Anonimni

              Prošlo je 4 meseca od otvaranja teme pa ne znam da li je i dalje aktuelna, ali nisam mogao da ne prokomentarišem nešto što izgleda da ti je promaklo, a i drugima koji su odgovarali. Inače mi deluje da smo negde vršnjaci po godištu pa sam možda bolje u stanju da te razumem.

              Ono što ti je promaklo je to da stalno kriviš ovog i onog prijatelja, a kao da ti ne pada na pamet da je možda ona loša i nekvalitetna devojka i partner kada te dovodi u situaciju da se o tome brineš, i da razmišljaš o tome. Mislim da si i ti sam svestan iz dva slučaja koja si naveo da te je prevarila, i to ne treba biti neki psihijatar da bi provalio koliko je očigledno. Verovatno si i sam svestan toga ali poričeš u sebi, na nekom podsvesnom nivou. To što je ranije prevarila dečka već i priznala ti samo potpire to.

              Ovo što opisuješ su naznake paranoje, ali ne mora da znači da je do tebe i da si ti kriv, i mislim da nije. Po ovome što si ispričao potpisao bih da je izvor problema ona sama. Imaš devojku za koju ne možeš da budeš siguran da je principijelna.

              A opet deluješ i zvučiš kao divna osoba i dobronamerna. Tako da ti ovo kažem u nadi ne da te uvredim već da ovo prijateljski dopre do tebe, čoveku (i čovečini!) poput tebe ne treba takav, da se ne ustručavam, šljam. Čovek sa i trunkom dostojanstva bi to prekinuo posle 5% toga što je ona tebi učinila. A niste u braku i niko te ne tera da budeš sa njom, niti si vezan detetom. Teraj to od sebe, moj najiskreniji savet.

               

              Bog ti pomogao na daljem putu, i nemoj ovo shvatati kao kritiku na tebe, jer to sigurno nije. Sve najbolje želim. I zapamti – nisi zavistan ni od koga sem Boga.

            Gledanje 1 članaka - 1 do 6 (od 6 ukupno)
            • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.