NASLOVNA » Potreba za otvaranjem Crkve

Potreba za otvaranjem Crkve

Forumi GLAVNI FORUM Potreba za otvaranjem Crkve

Gledanje 1 članka - 1 do 4 (od 4 ukupno)
  • Autor
    Poruke
  • #1821

    Pomaže Bog.

    Veliki pozdrav svima koji čitate ovaj tekst i Bog Vam pomogao. Imam veliku potrebu da se na neki način ovde ispovedim i da čujem mišljenje nekog od otaca koji bude imao vremena da pogleda ovo što pišem i da mi nadam se odgovori. Ja sam Aleksandar, u ponoć 19.07.2021. punim 17 godina i tada mi je i 51 dan od krštenja. Danas je u jednodnevnu posetu kod mene došao moj brat od tetke sa majčine strane koji je inače 1992 godište a takođe se malo kasnije krstio, pre 3 godine. Otkad je u veri, kad god je naučio nešto novo, rekao bi mi, međutim, tada ništa nisam razumeo. Kada sam se krstio, čak i par dana pred krštenje, počeo sam da razumem o čemu mi zapravo govori (kada spomene Blagodat, svece i čuda koja su se dešavala kroz molitve Bogu). Eto nešto više od 40 dana sam u veri i svakodnevno se trudim da se menjam ka bolje i da grehove svodim na minimum. I zaista mi ide dobro, naravno, nikad neću biti bezgrešan i to je činjenica, ali uz Božju i Bogorodičinu milost i volju sam pobedio jedan od težih grehova odnosno rukoblud. Osetio sam da Bog sluša moje molitve ali iz nekog razloga ne stižem da se držim molitvenog pravila. Jedino što sam do sada uspeo da ispoštujem jeste post sredom i petkom, međutim, nažalost mi se jednom desilo da sam totalno zaboravio da je post pa sam uzeo par zalogaja mesa, te sam posle shvatio šta sam uradio. Kada je majka došla i videla da ne jedem posnu hranu, podsetila me je da postim i posle mi je bilo krivo. Takođe, desilo mi se da sam u toku školskog odmora jeo kiflu koja je u sebi sadržala meso (sklonio sam meso i jeo praznu kiflu ali sam kasnije shvatio da ipak nisam trebao to da uzimam jer je ipak meso bilo tu). U suštini, da ne dužim previše, krstio sam se skoro i vezao sam se prvo za Boga, osećao sam se divno kad god bih video njegov lik na ikonama ali kako je vreme prolazilo, gubio sam Blagodat (koju nam Bog jelte ne daje stalno da se ne bi umislili, uobrazili). Vremenom to nije bilo kao ranije ali sam od skoro jako vezan za Bogorodicu. Iz nekog razloga, ne držim se molitvenog pravila. Da, desi se da mi se nametnu neke obaveze u toku dana, čak i jako puno trenutno (zato što renoviram svoju spavaću sobu), ali nekako, čak i kada sam se držao molitvenog pravila, nekako sam jedva ustajao da se pomolim, kasnije bi mi već bilo lepo jer se ipak molim. Takođe, nikako ne stižem da otvorim sveto pismo i da počnem redovno da ga čitam, tek sam stigao do kušanja Isusa Hrista. Ali da se dotaknem teme zbog koje sam nekako najviše pisao sve ovo. Pošto se u susednom selu gde mi je najbliža Crkva ne otvara Crkva često, nit se drži Liturgija svake nedelje, imao sam potrebu da na neki način to promenim. Iz tog razloga, našao sam broj nekadašnjeg Sveštenika, danas Protojereja Aleksandra Stoiljkovića i pozvao ga. Predstavio sam mu se, setio me se jer sam kao mali bio u horu Donjo Rasovačke Crkve Svete Petke, takođe zato što je dolazio da sveti vodu za litije kod nas i tako dalje, možda zato i jer sam mu pričao da sam par puta imao priziv u veru, da želim da se krstim itd. Nažalost, nisam se krstio u toj Crkvi već u Crkvi Svetog Arhangela Mihaila u Donjem Matejevcu jer mi je brat od tetke odatle pa je sve to organizovao, te mi je on i kum. U suštini, imao sam potrebu da Protojereja Aleksandra pitam iz kog razloga se ne otvara Crkva, rekao mi je da su to ranije otvarale neke devojčice iz hora, da se to sada retko dešava, da je to dosta ranije radila jedna devojka koja je sada udata i da je to radila ako se ne varam jednom nedeljno i da joj je za to bilo plaćano nekom malom svotom novca. Pitao sam potom zašto se toliko retko otvara Crkva, Protojerej Aleksandar mi je rekao da je to iz razloga jer Crkva nema finansija da plaća ljude da to rade. Ja sam se ponudio da to radim besplatno jer čak od krštenja nisam bio u Crkvi, jer imam potrebu da idem u Crkvu (to nisam spomenuo ali zato želim da budem često u blizini Crkve i da me Protojerej Aleksandar obaveže da radim to). Rekao je da ćemo se videti na Liturgiji 1.8. pa ćemo se dogovoriti. Želim da Vas pitam, da li mislite da bi mi to pomoglo da se držim molitvenog pravila i svetog pisma, da mi to pređe u naviku? Nekako smatram da bi mi to pomoglo, takođe da bih počeo i u Crkvi da se molim, ali me zanima šta Vi mislite o svemu ovome što sam Vam naveo? Možda sam preterao sa pitanjima, ali isto tako recimo kao što ja nisam bio kršten, nisu kršteni ni moji roditelji a ni veliki deo familije ni sa majčine ni sa očeve strane, možda i to utiče na mene? Nekako milion stvari mi pada na pamet, osećam se loše zbog svega toga i nekako imam potrebu da stalno budem u Crkvi, imam potrebu da se u Crkvi molim Bogu da otvori oči svim mojim bližnjima, da se okrenu Bogu, da nekad ono što govorim u njihovom prisustvu i razumeju, ne samo da mehanički slušaju… Ne znam, imam veliku potrebu da preuzmem tu odgovornost da otvaram Crkvu svakodnevno, jer jelte, bio bih u blizini Svetinje, možda bih mogao da promenim živote mojih bližnjih a i svoj. Nekako smatram da bi Bog cenio to što radim, da bi mi pomogao… Šta Vi mislite? Imam zaista još mnogo pitanja, ali s obzirom da sam nekako malo preterao sa pitanjima u ovom tekstu, ovde ću stati. Ostaviću sve ostalo za neki naredni put, za više tema. Eto, izvinjavam se ako sam preterao, ali nekako sam imao potrebu da Vas pitam sve ovo. Nadam se odgovoru i sa nestrpljenjem ga očekujem. Pozdrav za sve.

    Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
    #1822
    ivo.vatovic
    Učesnik

      Bog ti svako dobro dao dragi brate,

      Eh, kao da me sunce ogreje kad vidim još jednog mladog čoveka kome je Gospod naš dotakao srce Duhom Svetim i privukao ga Sebi.
      Ja nisam sveštenik a pošto nisam siguran da na ovom forumu trenutno ima aktivnih sveštenika reću ću ti svoje mišljenje a ti stim radi šta hoćeš.

      Obično, kad se čovek krsti i kada je tek prišao Crkvi ili je sveže zamonašen u njemu dejstvuje takozvana besplatna blagodat, tako to sveti oci zovu. Besplatna je zato što nije zaslužena molitvenim podvigom a cilj joj je da novokrštenog ili novozamonašenog utvrdi u veri, nadi i ljubavi. Kada bi teškoće nastupile pre nego što čovek okusi blagodat, teško da bi ostao u Crkvi. Znači, kada blagodat odstupi da bi čovek Bogu i sebi pokazao i dokazao postojanost vere, on ima iskustvo blagodati i učiniće sve da to što je izgubio ponovo dobije. Meni se čini da u tebi dejstvuje upravo ta blagodat pa ti sve, osim redovnog ispunjavanja molitvenog pravila, ide lako.

      Da ne dužim, ne treba da te brine kad se greškom omrsiš ili učiniš bilo šta nesvesno. Bog ne udara recke da bi nas posle kaznio … On nas ljubi. Da li bi bilo koji normalan roditelj kaznio svoje dete za nešto što je uradilo nenamerno? Kada bi sabrali ljubav svih roditelja prema svojoj deci od Adama do danas … zbir bi bio kap u okeanu Božije ljubavi prema nama. Svaki greh treba da se ispovedi da bi se olakšala savest, znači ispovedi i zaboravi. Samo pazi da ne lažeš sebe i Boga praveći se da nešto ne znaš … uradi sve što je u tvojoj moći da održiš zapovest Božiju … u ovom slučaju post… a ako se oklizneš .. ispovedi se i ne brini.

      Pravilo … to je jako važna stvar za svakog hrišćanina … ne za Boga … nego za tebe. Sveti oci kažu da ako nam pravilo ne ide … da ga skratimo na onoliko koliko možemo svakodnevno da ispunimo pa kada budemo u boljem duhovnom stanju da opet povećamo. Ne što je veliki greh propustiti pravilo nego što se mnogo gubi … kao da pravimo korak nazad. Obično se pravilo dobija od duhovnika koji, kad te upozna, zna šta možeš a šta ne. Pravilo se može menjati po potrebi ali je najbolje da o tome porazgovaraš sa sveštenikom ako još uvek nemaš duhovnika.
      Sveti Serafim Sarovski je ruskim seljanima koji nisu stizali da ispune pravilo davao, što mi danas zovemo Serafimovo pravilce … 3 puta Oče Naš, 3 puta Bogorodice Djevo, i jednom Vjeruju. To možeš naći u skoro svakom molitveniku.
      Možeš i ti to pravilo da držiš dok ne nađeš sveštenika koji ti leži i dogovoriš se oko ličnog pravila.

      Što se tiče otvaranja hrama u obližnjem selu … to je sjajna prilika da budeš na korist Crkvi a i tebi će doneti korist. Kad otvoriš hram imaćeš priliku, koju malo ko ima, da budeš sam pred Hristovom ikonom i ikonom Majke Njegove u hramu Njegovom. Iz ličnog iskustva ti mogu posvedočiti da je tada molitva najslađa. Samo pazi, pre nego što se prihvatiš te odgovornosti… razmisli da li ti to tvoje obaveze dozvoljavaju jer nebi bilo dobro da se prihvatiš a da ne izvršiš. Iz tvog pisanja da se zaključiti da obaveza nije prevelika … tim bolje.

      Sve u svemu … a to svima koji su prišli Crkvi treba reći… glavni zadatak je naći duhovnika ili duhovnog savetnika koji će ti pomoći u svim nedoumicama. To nije lako … može da potraje i godinama … ali ako to postaviš sebi za glavni cilj, Bog će pomoći.
      Još bih hteo da dodam da obavezno nabaviš knjige o savremenim starcima … Pajsiju, Porfiriju našem Tadeju, tu ćeš naći odgovore na mnoga pitanja koja imaš i koja ćeš tek imati.

      Slava Bogu što te je ukrcao na Svoj brod, Crkvu Njegovu koji plovi ka neprolaznom Carstvu Oca i Sina i Duha Svetoga. Tvoje je samo da paziš da ne padneš sa Broda u valovito more svetskih strasti ali ako se to, ne daj Bože, i desi, zavapi Majci Njegovoj i čudesno ćeš se ponovo naći na palubi.

      Svako ti dobro od Gospoda želim,

      Ivo

      Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 2
      #1912

      >Znači, kada blagodat odstupi da bi čovek Bogu i sebi pokazao i dokazao >postojanost vere, on ima iskustvo blagodati i učiniće sve da to što je >izgubio ponovo dobije.

      Dragi Ivo,

      hvala ti na divnim porukama na ovom forumu. I ja sam nov u veri, pa mi je korisno sve što stariji članovi foruma napišu.
      Pitanje besplatne blagodati mi je posebno interesantno. O tome sam našao u žitiju Oca Tadeja (Štrabulovića) i uzeo sam to kao istinito, jer mnogo volim i poštujem Oca Tadeja. On tu navodi da je u svom monaškom životu sreo možda jednog ili nijednog monaha sa besplatnom blagodaću, a podosta svetovnih ljudi. Navodi i kako je on sam zadobio i izgubio besplatnu blagodat i kako mu je pomogla knjiga Put ka spasenju, sv. Teofana Zatvornika. Naš poznati sveštenik, otac Predrag Popović na svom youtube kanalu (svima ga preporučujem, duša od čoveka) priča o svom iskustvu sa blagodati: on svake nedelje kad služi Svetu Liturgiju u istom momentu zadobija blagodat i gubi je već u toku istog dana, a kad se „potrudi da je zadrži“, uspeva do srede, jer ga životni problemi ometaju.
      I meni se čini kao da sam dobio neko zrnce blagodati i ono ne prolazi, ali varira, iako moram da priznam da još uvek nisam baš revnostan…

      Da li bi mogao, a molim i druge članove, da me uputiš na neko štivo i autora gde bih mogao dodatno da pročitam o besplatnoj i „plaćenoj“ blagodati?

      Hvala unapred i svako dobro od Boga svima želim,
      Aleksandar

      #1935

      Pomaže Bog imenjače i dragi brate.

      Nemoj previše da obraćaš pažnju na „plaćene“, odnosno „zaslužene stvari“. Da ti pojasnim. Besplatna blagodat je kratkotrajna i dobijamo je jelte sa razlogom. Dobijamo je da bi smo se setili nje, da bi se setili ljubavi Božje, da budemo svesni da trebamo da se borimo za tu blagodat, kao što reče i naš brat Ivo. Prosto, trebao bi da poštuješ Božje zapovesti i da ne radiš sve ono loše što svi danas radimo. Kad budeš bio veran Bogu i kad ga budeš poštovao, dobićeš blagodat. Međutim, kratko će trajati. Uprkos tome, prosto, znaš i sam, biće ti nekako lepo. Trebao bi da se boriš za to, ali ti skrećem pažnju da se ne „umisliš“ kad je dobiješ i da budeš mišljenja „molio sam se, trudio sam se, zaslužio sam“, ne, to nije dobro raditi. Jesi zaslužio, ali zašto bi tebi to bilo najbitnije? To može samo da ti bude podsetnik da se vredi truditi, ništa više. Bog naš te je pomilovao i video tvoj trud i kao da ti je rekao „Vidim tvoj trud, ne zaboravljam na tebe“. Ježim se dok pišem sve ovo, tako da, potrudi se da shvatiš poentu cele moje poruke, koja je sledeća. Nismo mi ljudi dostojni te blagodati koju ponekad dobijemo, ali nam je Gospod Bog naš Isus Hrist daje jer nas mnogo voli. Razmenjujemo ljubav sa njim preko tih molitvi i tog truda. Tako da, želim ti da se izboriš sa svim grehovima i da blagodat koju ti Bog da bude poštovanija od strane tebe, jer ne sumnjam da uprkos tome što dobiješ blagodat, jako brzo svesno činiš grehove, kao i svi ostali, što jednom moramo da pobedimo, kako znamo i umemo. Ako hoćemo da nam bude lepo, moramo i da se trudimo. Dakle, samo se trudi i sve će jednom biti kako treba.

       

      Veliki pozdrav, Aleksandar.

      Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
    Gledanje 1 članka - 1 do 4 (od 4 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.