NASLOVNA » Postupanje sa onima koji hule na Boga i promovisu lukavoga

Postupanje sa onima koji hule na Boga i promovisu lukavoga

Forumi GLAVNI FORUM Postupanje sa onima koji hule na Boga i promovisu lukavoga

Gledanje 1 članaka - 1 do 7 (od 7 ukupno)
  • Autor
    Poruke
  • #1657

    Pomaze Bog braco i sestre,

    Ovo je moje prvo pitanje ovde,  ja sam nova clanica, a takodje i pocetnik u veri.
    Imam toliko pitanja, ali ovo je nesto sto me najvise muci jer je najskorije pa ima prioritet. U pitanju je moja dilema vezana kako za odnose sa ljudima generalno, tako i konkretno za moj slucaj. Oprostite sto ce biti poduze, jednostavno ne znam kako najkrace moguce da objasnim celokupnu situaciju, a jos uvek nemam duhovnog oca kome mogu da se obratim, razmisljam da posetim manastir Ribnicu i oca Arsenija, ali do tad…

    Naime… ja sam student akademije umetnosti (a to, sta se sve danas naziva umetnoscu, to je tema za sebe…), da napomenem da sam je upisala pre nego sto sam postala vernik… i imam koleginicu koja je u vezi  sa jednim deckom. (Ne morate me podsecati da crkva ne priznaje vanbracne odnose, znam to, al to nije tema).  Odakle poceti… dakle, ja sam njega upoznala preko nje, s obzirom da cesto provodim vreme sa njom. On se dosta razume u zastitu zivotne sredine, jer to i studira, a to i mene interesuje, i onda smo se za to, kako mi omladina kazemo, „skontali“. Cisto da imate referencu, ja imam 23, njegova devojka 21, a on 20 godina. No, ubrzo mi je pokazao cime se bavi u slobodno vreme – crta i slika –  zao mi je ali moram da nazovem pravim imenom – GROZOTE. Neke gobline, ljude koji se guse, izopacene portrete… gotovo sav sadrzaj je – demonski. Medjutim ja nista nisam rekla, buduci jos neiskusna, nisam dala sebi za pravo da sad tu nesto savetujem kako je to lose itd, a i nisam zelela da padnem u greh osudjivanja. Rekla sam sebi – to je verovatno iz neznanja, i osetila sam sazaljenje odnosno saosecanje. I to je ostalo na tome. Medjutim, u poslednjih par meseci, dobila sam da kazem samopouzdanje da mogu da kazem da sam vernik, jer malo bolje poznajem nasu veru, i eto stekla sam malcice iskustva.  Tako da smo jednom spontano dosli do razgovora o Bogu, gde sam ja rekla da jesam vernik, moja vera je pravoslavna. On je rekao da voli da diskutuje o Bogu i veri, i to sam shvatila kao zelenu zastavicu, i shvatila sam kao iskreno interesovanje i radoznalost. I zaista sam se trudila da budem – nenametljiva, blaga, da samo svedocim moje iskustvo. I rekla sam sebi – bicu  primer blage sestre, jer jedino tako, ako uopste mogu, mogu da uticem pozitivno svojim primerom.  Ali jedan od vrhunaca je bio kada je na svom instagram profilu, gde inace kaci radove, objavio rad sa zmijolikom glavom, na cijem je celu nacrtan – obrnuti krst, a u opisu pise – Secta. Ovo me je duboko zabrinulo. Ja sam ga ponovo nenametljivo i nerazdrazeno pitala – sta je ovo? On je rekao – pa volim da izazivam ljudima reakcije… i tu mi je otkrio da je u srednjoj radio seminarski iz sociologije na temu – Satanizam i kabala. Rekla sam mu da mi posalje to, i procitala sam, i izneverovala. On je tu napisao kako satanisti zapravo uopste ne veruju u satanu (sto mozete naci i na vikipediji), itd, itd. Znate sta mi je jos bilo jako cudno? To sto je decko napisao njegovo ime, sa velikim s, i velikim dj! A navodno ne veruje u njegovo postojanje! Ne znam sta mi je tu neverovatnije, to ako on decko zaista kupio tu pricu, ili ta nastavnica koja je dozvolila taj seminarski, ona ga je cak i podrzavala???! No, ni tu nista nisam reagovala, opet rekoh sebi – neznanje. I onda bi tako, kad bi spontano dosli do teme postojanja nevidljivih sila, pricala bih o Bogu i mom iskustvu, misleci da ga zaista interesuje da cuje moje iskustvo. No, u poslednje vreme, on je poceo da u razgovor ubacuje neke provokacije  i sprdnje na racun crkve i Boga.  Bila sam uzdrzana, jer sam videla da samo zeli da isprovocira. Ali tu sam shvatila da njega uopste ne interesuje moje iskustvo i istina, nego samo da nastavlja da propoveda svoju neku filozofiju, ili ne daj boze iskreno verovanje. Sve to, povezano sa tim da on voli da gleda horore… jednostavno mi je kako da kazem, preslo sve preko glave. I onda sam odlucila da ga pitam direktno – zasto to radi? I kada mi je on rekao da Boga vidi kao deda mraza, i da su njemu horori – UMETNOST… tu mi je nestalo svako saosecanje. Da gledate ubistva ljudi, mucenja, i da to vama bude – umetnost??? Boze me sacuvaj i sakloni. Duboko me zabrinjava to sto i njegova devojka, odnosno moja drugarica, nista ovo ne shvata ozbiljno.  I ja sam odlucila da ga blokiram i sasecem iz svog zivota. Rekla sam mu – Zao mi je ali ne mogu da premostim nase razlike. Srecno na svom putu. A njegovoj devojci sam objasnila moju zabrinutost i posavetovala da ozbiljnije shvata ljude i stvari, i to je to od nekog mog intervenisanja.

    Razlog zasto sam osetljiva na stvari ove tematike – bilo je slucajeva iz nase okoline, ukljucujuci nekog iz moje PORODICE, koji su se bavili okultnim stvarima. I uvek sam osecala nesto mracno, no nisam tada umela da nadjem reci za to. No, hvala Bogu, ta osoba se izbavila od toga. Ali oziljak, kako na njegovoj, tako i na mojoj dusi, je ostao.  Da ne pominjem i slucaj sektasa, mlade osobe, poznanik mog oca, za kog NIKAD NIKO ne bi pomislio da je bio u sekti, i koji je kasnije izbo mladica i ubio ga!

    I ja, sa svim tim stvarima u svojoj svesti … kako da predjem preko ovoga? Tako mlada osoba koja prakticno suptilno promovise satanizam, horore, crta obrnute krstove…  ne znam sta je gore – to sto on decko mozda zaista moze biti ili zavrsiti u sekti, ili to da je on mozda u jednoj potpunoj iluziiji i otudjen od stvarnosti… a zapravo me plasi  to sto, ja u to nikad ne mogu biti sigurna. Kako ja to da znam, Boze?? Kazu – ne osudjuj, ali zar je ovo osudjivanje, zar je nerazumno doci do ovakvih pretpostavki, kada je nesto tako ocigledno u pitanju??! Zar ne treba da se stitimo od ovoga i ovakvih uticaja? Znate sta je najgore –  nema niko da vas poduci, da vam kaze kako da se odbranite, kako postupati, imam utisak kao da skoro niko nista ne preduzima! Vidim kako moji roditelji ne mogu da me razumeju jer svet u kojem su oni odrasli, je bio vise ljudski. Ovo danas, ljud moji, je ludilo!! Deca gledaju maltretiranja, tudja stradanja,  i – smeju se!!!

    Ovo je zaista potpuno van mog dometa razumevanja, kako neko ovako mlad moze da upadne u takav mrak. Dakle, konacno pitanje je – da li sam ispravno postupila? Redovno se molim za zastitu od zlih sila, i njega pomenem u molitvi… Pa da li je ispravno takve ljude jednostavno saseci iz zivota, ako ne pokazuju zelju da se promene? Molim se za Bogonadahnut odgovor iz ljubavi.

    Hvala unapred svakome ko procita do kraja. Bog s nama.

    #1658

    i da, jos jedno pitanje – da li je zapravo uopste sigurno moliti se za takve?

    #1659

    Bog ti dobro dao sestro,

    Iz onoga što sam saznao, a i iz mog sićušnog iskustva mogu ti reći da sa tim i takvim stvrima nema šale. Osobu koja se svojom voljom uključi u kontakt sa silama tame očekuju velika stradanja. Bog tog mladića neće ostaviti (1 Tim. 2,4), ali je izgleda taj mladić nažalost ostavio Boga i okrenuo se Njegovom neprijatelju.

    Da li si ispravno postupila? Da, ispravno si postupila.
    Pritom, lako se može desiti da i ti postaneš meta sila tame.  Oni ne praštaju nikom ko im se ispriječi na putu. Moliti se za osobu u kandžama lukavoga je dobro (Jak. 5,19-20), ali se onda spremi na velika iskušenja.  Moj ti je savjet da što prije nađeš sebi duhovnika koji će biti u stanju da ti pomogne. Bez takve pomoći, šanse su ti nešto malo manje od onoga ko uz pomoć praćke juriša na tenk.

    U našoj biblioteci ima dosta knjiga na tu temu. Recimo ova kratka knjižica je dobra za početak.

    Od Boga ti svako dobro.

    Mileta.

    Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
    #1660

    Hristos vaskrse draga sestro.

    Svi smo pozvani da Boga svedočimo i po tome treba da se ravnamo. Čije je koje prizvanje – vremenom se utvrdi. Tako da ne treba da osećaš pritisak da li da nešto uradiš ili ne, nego da slušaš svoju savest i delaš slobodno, pazeći samo da nekoga duhovno ne povrediš. U tvojim godinama sam se dosta prepirao sa ateistima, muslimanima i adventistima, mada više zbog drugih pravoslavaca kada bi se ovi zbunili i ne bi znali da im odgovore. Bogu hvala, pa u knjigama svetih otaca ima odgovora na sve. No, oštre rasprave ne privode toliko ljude veri. One su tu više da spreče da neko padne. Tako je i sa tvojim drugarom – objašnjavati i ubeđivati ga, usudiću se da kažem, ne vredi mnogo. Duše kao što je njegova su izmučene i povređene (uglavnom gordošću i traže pažnju), potrebni su ozbiljni lekovi. Da li je to saosećanje, možda čvrstina u odnosu ili, pak, nešto treće – individualno je. Duša koja treba da primi božansko seme mora najpre da omekša, kao i zemlja kada prima biljno seme. Nije toliko komplikovano, nego ja previše filozofiram. Ti si dobro postupila. Nisi ga pustila da se glupira pred tobom, postavila si mu jasnu granicu šta je ukus (i to ne samo hrišćanski, nego i opšti), a šta neukus. Da li hoćeš daljnji kontakt sa njim – isključivo je na tvojoj volji.

    Što se tiče satanizma, nema se tu čega plašiti. To je ozbiljna pošast kojom trebaju da se pozabave ozbiljne institucije, ali u ovoliko razorenoj državi je to veoma teško. No, svesnim hrišćanima pojedincima satanizam ne može da naudi duhovno, mada ponekad fizički može. Najveći problem je što oni svesno i prilično aktivno pokušavaju da menjaju našu okolinu, skrivajući se iza maski raznih društveno angažovanih ljudi (masoni), dobrotvora i čovekoljubaca (jehovini svedoci), intelektualaca (teozofi, teslijanci, sajentolozi), patriota (razne sekte koje haraju našom vojskom) i sličnog. Glavna stvar je što su deca sve više prepuštena sama sebi usled nebrige roditelja, a to se svodi na to da ih sutra Bog čupa iz đavoljih kandži u zrelijim godinama. Inače, zvanična doktrina prave satanske crkve, registrovane verske organizacije, zaista jeste da satana ne postoji, da su oni, tobože, samo protivnici ,,nametljivog hrišćanskog lažnog morala“. Naravno, to je dobra žvaka za ateistu ludaka – mi znamo u čemu je stvar. Ali većina ljudi, često verujućih, jednostavno ne shvata da postoje samo dva puta – pravoslavni i nepravoslavni. Nego, ovo već prelazi u mnogoglagoljanje.

    Dodao bih samo da i u umetnosti postoje svega dva puta: slavljenje Boga, direktno ili kroz slavljenje Njegove tvorevine ili ruganje Bogu, opet direktno ili kroz unižavanje i preuzvišavanje Njegove tvorevine.

    Neka ti tvoj dar od Boga zaista posluži Njemu na slavu, a nama ljudima i tebi na okrepljenje duša i radost.

    Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
    #1666
    ivo.vatovic
    Učesnik

      Hristos vaskrse draga sestrice!

      Pročitah tvoju poruku pažljivo i srce mi se obradova, ,kao i uvek, kada vidim da mladi ljudi … ničim izazvani (ovo je staromodna šala)… biraju Boga umesto sveta. Znači bez primera u svojoj okolini u ova trula vremena biraju Boga i telo Njegovo – Crkvu umesto sveta i zla u njemu.
      Dakle raduj se sestro jer pripadaš malom stadu kojemu je Gospod obećao Carstvo.

      Posebno me je obradovalo to što si student na Akademiji … jer iz ličnog iskustva znam kako je ponekad teško senzibilnim ljudima da na krst raspnu svoj um i poveruju srcem. Ja živim sa tastom i taštom … ona je istoričar umetnosti a on akademski slikar, bivši asistent na Akademiji. Oboje su, Bogu hvala u Crkvi ali su im pristupi dijametralno suprotni.

      Elem… em mlada, em senzibilna a Hristova… slava Bogu!!!

      Malo bih da razblažim poruku mog nadražeg brata Milete koji te je možda malo i uplašio.
      Pitaš kako tako mlad čovek da upadne u takav mrak… a ko će ako neće mlad čovek? Mladosti fali životnog iskustva, poslušanja, smirenja pred iskustvom drugih ljudi i Crkve … sve najbolje znaju i sve bi da probaju. Već sam ovde pisao da sam u mladosti hulio na Boga kad god sam imao priliku… slušao sam hevi metal … sve knjige su mi bile ispunjene obrnutim krstovima … sve mračno me je privlačilo … nije da nisam zbog toga stradao … ali me je Bog pogledao i tu sam sa svima svetima u Crkvi Njegovoj … sa svetima gore i ovde dole.

      Postupila si više nego pravilno … mnogo pravilnije nego što bih ja danas, posle dvadeset i poneku godinu u Crkvi, postupio. Pokušala si kako si umela da brata probudiš, nije poslušao i ti si otišla. Na nekoliko mesta si pominjala osuđivanje, zapamti da je ne treba osuđivati grešnika ali greh svakako. Gospod je zapovedio da se molimo za lične neprijatelje … znači niko nije isključen iz ove zapovesti. Tebi srce pati zbog bezumlja tog brata i to je uvek dobar znak. Ne teba da sebi postaviš zadatak da ga molitvom spaseš … nego ga stavi na spisak sa svima ostalima i sve poveri čovekoljubivom Bogu.

      Da ne dužim… kao što ti reče brat Mileta … potrudi se da nađeš duhovnika sa kojim će da podeliš svoja iskušenja i koji će te uputiti kako i šta da činiš. To je najvažniji zadatak u tvom životu. Možda potraje, jer nije lako naći lekara duše, ali naoružaj se strpljenjem, moli Boga da blagoslovi tvoj put pa polako…

      Jedno je važno nikad ne zaboraviti … ovaj svet prepun iskušenja i loših primera je zamalena …što bi rekao sveti Car Lazar… koliko god dugo da živimo to kap u okeanu koji zovemo večnost. Vreme nam je dato da ovde zavolimo Boga svim srcem svojim da se odupremo iskušenjima koja se nude i mladima i starima i da u onaj Dan čujemo … uđite blagosloveni u dom Oca svojega…

      Pusti brata neka ide svojim putem…moli se za njega i Bog će naći načina da ga spase a ti se potrudi da zadobiješ blagodat, da postaneš sasud Duha Svetoga još ovde u ovom životu. Mladima preporučujem čitanje savremenih svetih staraca koji su živeli u ova naša zla vremena i govore nama razumljivim jezikom. Čitaj starce Pajsija, Porfirija, Josifa Isihaste, Jefrema Katunakijskog, Serafima Rouza … on bi tebi mogao da bude interesantan je razumeo i voleo umetnost i pisao je o razlozima zastranjenja koja danas svako može da vidi. Dosta toga je prevedeno na srpski. Da me pogrešno ne razumeš, svi svetitelji u istoriji Crkve govore isto jer je iskustvo u Duhu Svetome isto od Pedesetnice pa do Strašnog Suda ali kontekst vremena u kome su živeli je nama stran pa ih je ponekad teže razumeti.

      Svako ti dobro od vaskrslog Hrista želim,

      Ivo

      Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
      #1672
      emilijaema
      Učesnik

        Draga sestrice, jednostavno-kloni se takvih.

        Imas, kao „pocetnik u veri“ pred sobom divan i radostan put i mnooogo posla na sebi samoj. Odlicno si uradila sto si izasla iz te kombinacije, a ono sto ne valja su tvoje emocije, zabrinutost, uznemirenost i slicno.

        Ta osecanja nisu od Gospoda. Vidis kako nepomjanik uspeva da nas poremeti i prosto da nam oduzme vreme i koncentraciju za molitvu i svaki duhovni napredak.

        To mu je i cilj, pa ces verovatno imati jos takvih iskusenja, ali sad ces to i prepoznati.

         

        Kad ojacas duhovno do mere da znas da prepoznas kad je pomoc drugome ujedno i uzimanje tudjeg krsta na svoja ledja (sto ne treba da radimo) onda ces moci da se pozabavis drugima.

        Do tada, ljubazno ali odlucno se skloni iz svake takve price. I srecno:)

        #1702
        Anonimni

          i da, jos jedno pitanje – da li je zapravo uopste sigurno moliti se za takve?

          Draga sestro Jana,

          Ukoliko se druga osoba bavi satanizmom, vradžbinama i slično, NIJE bezbedno moliti se za takve. Jer demoni kojima je ta osoba okružena pobesne jer pokušavaš da spasiš tu osobu i kreću na tebe. A ogromna većina nas je preslaba da to izdrži i možemo imati štete. U ovom članku je naveden takav primer (obrati pažnju na poslednji pasus) :

          Susret sa egzorcizmom: Otac Marjan čita molitve i spasava od demona

          Svcako dobro od Gospoda ti želim.

          Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
        Gledanje 1 članaka - 1 do 7 (od 7 ukupno)
        • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.