NASLOVNA » Pomoc

Pomoc

Forumi GLAVNI FORUM Pomoc

Gledanje 1 članaka - 1 do 6 (od 6 ukupno)
  • Autor
    Poruke
  • #1484

    Pomaze Bog!

    Bavim se muzikom, skolujem se za to, sledece godine bih, ako Bog da, trebala da polazem prijemni za akademiju i nastavim sa skolovanje. Vec godinama ja sam imala tacno zelju cime bih se bavila i da bih zelela da odem u inostranstvo na fakultet ali sada kada se tako vazna odluka blizi ja nisam sigurna, ne samo da li zelim da nastavim sa muzikom, vec ne znam uopste cime bih da se bavim. Ne mogu da olaksam svojoj dusi i prepustim tako teske stvari Bogu, a duboko se molim za to, nesto ne da miru mom srcu. Imam problema sa tremom kod javnih nastupa, a profesija je takva da ja moram da sviram pred ljudima, veoma sam nesigurna u sebe i apsolutno nemam samopouzdanja. Lakse bi mi bilo da znam da nisam dobra u ovome cime se bavim, ali svi profesori koji su ikada imali priliku da cuju moje pravo sviranje, na nekim radionicama i casovima usavrsavanja, a pre svega moj profesor koji je izuzetan strucnjak govori da bih bila veoma uspesna u ovom poslu, samo da mogu da se resim treme. Danima vec gledam sta cu, od straha da se necu osloboditi treme sam gledala i da upisem neki drugi fakultet ali kao sto sam rekla ne pronalazim nista sto me zanima. Molim se Bogu da mi pomogne, da ojaca moj duh, da mi pomogne da prevazidjem strah i upisem Akademiju. Desava mi se da osecam potrebu u toku dana da se bacim na kolena i u suzama se molim. Veliki je strah u meni, jer sam zahvalna Bogu na talentu koji mi je dao, ali sada imam pitanje, zasto dozvoljava da se ovoliko patim, da u mojoj dusi bude ovoliki nemir. Moja vera je ojacala u poslednjih godinu dana, svesna sam da sve dolazi od Boga, da je on jedini koji moze da mi pomogne, ali zasto godinama dozvoljava da se patim sa tolikom tremom i da ovog trenutka to toliko eskalira da ja razmisljam da odustanem od svega.

    Hvala Vam na izdvojenom vremenu i pomoci!

    #1490
    Aleksandra
    Učesnik

      Bog pomogao, draga sestro!

      Prirodno je da mlada osoba poput tebe oseća strah tj. nelagodu i napetost pred važnom životnom prekretnicom. Prirodno je i dobro i da se preispituje i razmišlja gde sebe vidi u budućnosti.

      Kako kažeš Bog ti je dao talenat za muziku, ti si taj talenat razvijala kroz školovanje i nastavnici su ga prepoznali, ali uprkos svemu, ti osećaš tremu koja te sputava da se time baviš.

      Ako je samo trema tj. strah od javnog nastupa razlog tvog kolebanja, postoje načini, vežbe i ljudi koji ti sa time mogu pomoći. Osim toga, što više se suočavaš sa strahom i što si češće na pozornici i trema se smanjuje. Neka to ne bude razlog za dvoumljenje.

      S druge strane, ukoliko to nije jedini razlog, onda je dobro moliti Gospoda za Njegovo usmerenje. Mi kao ljudi smo sposobni da sagledamo jedan deo sebe i svog mesta u ovom svetu, ali Bog Koji nam je dao život, Koji nam je dao naše roditelje i okolnosti u kojima živimo, kao i same talente zna gde i kako ćemo ostvariti svoj pun potencijal i na taj način živeti ispunjen i blagodaran život.

      Kažeš: „Zašto Bog dozvoljava da se toliko patiš i osećaš veliki nemir“. To nije od Boga, već od nas samih, kao zadatak koji je težak, ali neophodan za dalji razvoj. Svi imamo strahove, važno je ne dozvoliti da nam oni upravljaju životima i ograničavaju nas. Kako? Podsećanjem na to Ko je Onaj kome se molimo i koga volimo – Bog, naš Otac Nebeski; Onaj koji će te čuvati od svega onoga što nemaš snage da poneseš i sa onim što ne možeš da se izboriš ako Mu budeš dovoljno verovala da bi Mu to i dozvolila.

      Zato je dobro da se Njemu molimo da bude Njegova volja sa nama i u našem životu, jer se, ponavljam, mi molimo našem Bogu Ocu, tj Roditelju Koji nas mnogo voli i  brine i stara se o svemu što ima veze sa nama.

      Zato se sa radosnim iščekivanjem moli Bogu da što pre bude Njegova volja ostvarena u tvom životu, jer je to jedini garant sreće i ispunjenosti svih tvojih talenata, a najvažnije života sa smislom u slavu Božiju, a na spasenje tvoje duše.

      Pozdravlja te tvoja sestra u Hristu Gospodu sa Kojim danas tugujemo u zatvoru na Veliku Sredu,

      Aleksandra

       

      #1517

      Hristos vaskrse, sestro Anđelija!

      Kažeš da tvoj profesor „govori da bih bila veoma uspesna u ovom poslu“.
      Uspeh u rečima tvog profesora je jedno, a uspeh u duhu hrišćanske pravoslavne vere je nešto sasvim drugo.
      Na tebi je da donosiš odluke, a ja te neću pogurati u smeru profesionalnog bavljenja muzikom, nego ću reći moje malo iskustvo, i veru.
      Profesionalni muzičari (i drugi umetnici) imaju jedan zajednički problem, kojeg ogromna većina uopšte ne vidi, a i većina od preostalih ne želi da bilo šta promeni u tome. To je jedna posebna grupa „srodnih“ strasti – taština, slavoljublje, narcizam, sebeljublje, sujeta,… (i slično). Ovo mi je pre više godina rekao jedan mladi muzičar, ali poseban po tome što je iskreni pravoslavni vernik, pa je (darom dobijenim u Crkvi) umeo da prepozna pomenute strasti i u sebi i u drugima. Ostao je muzičar, ali se nije upustio u slavonosne (i rizične) puteve „uspeha“ na sceni, već je postao običan (ali veoma zadovoljan) profesor muzike, oženio se i ima decu.
      Moj sin je muzičar (pevač) – izuzetno talentovan, ali ništa nije radio na vreme (klasičan primer supertalentovane osobe kojoj sve ide lako, pa misli da ne treba da se trudi više nego što je minimalno), te sada za sitninu obija pragove nekih evropskih horova i drugih muzičkih institucija. Još uvek ne shvata da cilj života ne može biti u toj delatnosti, a ne shvata ni da postaje stariji (a svet je prepun mnogo mlađih supertalenata) i da će verovatno u jednom trenutku ostati bez ikakve mogućnosti te vrste posla, a druge stvari u životu nije činio kada im je bilo vreme.
      Nisam Bog, pa ne znam da li ti je usađen takav osećaj treme/straha od neuspeha da bi odustala od pomenutog „uspeha“, ili ti je dat kao podsticaj da radiš na tom problemu i prevaziđeš ga. I jedno i drugo može ti doneti veliki uspeh u životu, a to je pre svega da naučiš da ceniš dobijene Božije darove, i da budeš spremna da se mnogo trudiš za postizavanje ciljeva.
      Na osnovu tvog pisma ja predpostavljam da imaš u sebi dovoljno one hrišćanske prostodušnosti i smirenosti koja se neće pokolebati slavom. No, čak i kada slavni umetnik nije sujetan, veliki je problem biti okružen sujetnim narcisima iz dana u dan. No, o svemu tome valja razmisliti i doneti odluku. A kada doneseš odluku, neka ti prvi zadatak bude da se ne okrećeš za „onom drugom“ mogućnošću koju si odbacila.
      Želim ti puno uspeha, a još više ti želim spasenje duše.
      Milorad.

      Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
      #1546
      89aleksandar
      Učesnik

        <p style=“text-align: left;“>Pomaže Bog</p>
        <p style=“text-align: left;“>Naime imam pitanje zbog dogadjaja koji me jako muči devojka i ja smo pre neko veče naišli na veliki krst od drveta na raskrsnici, nismo ga dodirivali niti zgazili na njega bio je postavljen na sred raskrsnice samo smo ga ugledali i prošli pored njega,  pošto je ovaj naš narod pun sujeverja a ja znam da sa krsnim znakom ne moze da se vrača i da to nije predmet koji vračare koriste a sa druge strane ljudi koje sam pitao upćuju me da je to nekakav nagaz i nabijaju mi sumnji pa vas pitam šta sam trebao da uradim i imam li razlog za brigu</p>
        <p style=“text-align: left;“></p>
        <p style=“text-align: left;“></p>
        <p style=“text-align: left;“></p>

        #1559

        <span style=“color: #444444; font-family: ‘Palatino Linotype’, serif; font-size: 18px;“>> Pomaze Bog!</span>

        Bog ti pomogao, sestro!

        <span style=“color: #444444; font-family: ‘Palatino Linotype’, serif; font-size: 18px;“>> Desava mi se da osecam potrebu u toku dana da se bacim na kolena i u suzama se molim</span>

        Nisam dostojan da te savetujem o ovome, ali ipak ću to uraditi: kada sledeći put budeš osetila takvu potrebu, ako budeš u prilici ti postupi tako kako se osećaš: baci se na kolena, plači i moli se Gospodu svim srcem i svom dušom svojom!

        Imam još jednu misao: pred nastup se moli za tvoju publiku pred kojom ćeš nastupiti, ne za sebe. Moli se da Gospod pomiluje te ljude – muškarce, žene i decu i oseti svoju ljubav prema njima, tvojim bližnjima.

        Svako dobro,

        Aleksandar

        #1568

        Hristos vaskrse draga sestro!

        Ako želiš da se profesionalno baviš muzikom pretpostavljam da i sama znaš da pred tobom ima mnogo opcija. Sviranje je prvenstveno zanat, tek potom umetnost. Kao i slikanje, pravljenje nameštaja, kuvanje, i dr. Poenta je da nađeš dobrog majstora koji će te naučiti kako da vrhunski obavljaš svoj posao, bilo da je taj čovek univerzitetski profesor, bilo da je muzički nepismen svirač. Recimo, za par meseci privatnih časova bubnjeva sam naučio više nego za nekoliko godina u muzičkoj školi iz koje su izašli mnogi odlični mladi bubnjari. Čak ni svaki odličan učitelj ne odgovara svakom učeniku i obratno. Ako si sigurna da želiš da se baviš muzikom, ali ne i na koji tačno način – onda je dobro da se upišeš u Akademiju. Uvek posle možeš da se ispišeš, ako ti ne odgovara, ali obrnuto ide malo teže.

        Što se treme tiče, jedan prijatelj psihijatar mi je rekao da oni tremu ocenjuju kao jedan od znakova inteligencije. Čovek koji se suočava sa nepoznatim, a svestan je toga, oseća nelagodnost.

        Hrišćanima je dato nenadmašno oružje protiv toga, a zove se nada. Poverenje u Boga, jedna od najviše tri vrline. Bog je dopustio da osećaš toliki nemir, u tvom slučaju baš veliki, da bi se naučila kako da se ubuduće boriš sa iskušenjima: trpljenjem i nadom na Njega. Pa šta ako sviraš pred gomilom ljudi – pomogao je milionima pre tebe od kojih većina nije ni verovala da On postoji, a tebi, koja mu tražiš pomoć, kao, neće? Ako pogrešiš – nastavi dalje. Danas sam napravio baš neku glupu grešku koja je iznervirala mnoge, pa su me čak i izvređali: izvinio sam se iskreno, nastavio dalje, paziću bolje sledeći put i – kraj. ,,Sami sebe i jedni druge i sav život svoj Hristu Bogu predajmo“ je naš moto. No, nemoj da ovo doživljavaš ni kao opterećenje, ni nonšalantno, nego reci sebi: ,,Trudiću se koliko mogu, pa onda i još malo, a šta sa mnom bude – biće Božija volja, propasti neću.“ To je lek za svaki stres, pa i tremu.

        Muzika je nama ljudima data za radost i veselje i obodrenje duša, a ponekad i filozofsku setu. Pevajući na Liturgiji proslavljamo Boga. Raduj se i snaži dok muziciraš,

        želi ti brat Bodin.

      Gledanje 1 članaka - 1 do 6 (od 6 ukupno)
      • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.