› Forumi › GLAVNI FORUM › Pitanje o poreklu zlih-gresnih misli
- This topic has 11 odgovora, 6 glasova, and was last updated Postavljeno pre 2 years, 6 meseci by Ljilja.
-
AutorPoruke
-
30. maja 2021. u 01:37 #1614
Dragi svi,
muce me vec godinama misli o samoubistvu. Znam da je veliki greh i pomisao na samoubistvo, ali posle godina i godina borbe protiv te neke negativne sile koja me napada, pitam se da li ta sila dolazi iz mene same, ili od nekakvog zla koje me mozda povremeno opseda, i tada jedva cekam da se „sve zavrsi“, da me nema, da se moja svest ugasi i da ne moram vise ni sekunde da trpim ovo sto se zove zivot. A onda se gorko kajem, i stidim se sto sam tako nesto i pomislila. I tako se to desava vec godinama.
Zasto je to tako jako i zasto me ne ostavi na miru? Koliko se vi borite sa takvim nekim teskim mislima? Sigurno je (na zalost) da nisam jedina, ali cini mi se da su se svi oko mene ostvarili i da idu negde napred, a ja od kad znam za sebe tezim nekom mraku i … Sada imam 55 godina, dvoje divne dece, imala sam i odlican posao… Volela bih da pobedim taj los deo sebe i zivim zdravije kako bih pomogla deci da se odskoluju do kraja i nadju svoje puteve… Ali nestalo mi je i snage i volje. I bojim se da je cak i zelja da se ovo sve zavrsi veliki greh, i da su takve moje misli greh, a neznam kako da se dalje s tim borim, umorna sam…30. maja 2021. u 07:28 #1617Draga sestrice,
U pravu si, nisi jedina. Tvoja muka je istinska vaseljenska pandemija ovog sveta koji u zlu leži.
Tvoj problem nije u tome da su misli o samoubistvu grešne, to se lako rešava ispovešću, problem je neodstupanje takvih pomisli koje te, kako kažeš, opsedaju godinama.
Sva iskušenja, mi hrišćani, rešavamo sa duhovnim ocem koga ti očigledno nemaš jer se nama, nepoznatim ljudima, obraćaš za savet. Čak i da neko sa tobom podeli svoje iskustvo, to ti neće pomoći jer svaka muka je jedinstvena i ne postoji univerzalan lek. Uzroci su razni pa tako i lekovi. Potrudi se da pronađeš sveštenika ili sveštenomonaha, ako imaš neki manastir u blizini, pa se posavetuj sa njim. Često, nije lako naći duhovnog savetnika i potrebno je vreme ali to je najvažniji zadatak u našem životu i, koliko god da je vremena uloženo, kada konačno nađemo lekara naše duše, shvatimo da je potraga bila duhovnog zlata vredna.
Važno je da razumemo da samoubistvom se „sve ne završava“, da se svest ne gasi nego upravo suprotno. Kada se naše telesne oči zatvore, duhovne se istog trenutka otvaraju i obuzima nas užas kada shvatimo da se nalazimo u, za nas, nepoznatoj realnosti. Ne zaboravi da smo stvoreni za večnost tako da našem bitiju nema kraja.
Imam samo jedan savet… potrebno je ne samo da verujemo u Boga nego da verujemo Bogu, da imamo poverenje u Njegovu svetu promisao i to nam pomaže da povratimo mir. Potrpi kad mračne pomisli naiđu sa verom da je Bog uvek blizu i da, iz samo Njemu znanih razloga, dopušta to što dopušta. Ne gubi nadu jer te Bog voli mnogo više nego ti samu sebe, svoju decu …
Ako pritisak pomisli postane neizdrživ, obrati se psihologu jer je nekad najvažnije da se čovek stabilizuje pa onda polako dalje. Ne dozvoli da te tama potpuno obuzme jer u takvoj situaciji čovek ne može da rasudi šta mu je činiti. Opet kažem, ako postane nesnosno … potraži stručnu pomoć … posle je sve lakše.
U ovom životu samo je jedna stvar sigurna a to je stradanje. Svi stradamo samo što se to sa strane ne vidi zato ti se čini da je drugima dobro dok se ti mučiš sa svojom tamom. Siguran sam da nema čoveka na ovom svetu koji se nije susreo sa mračnim „rešenjem“ – samoubistvom. Ti imaš dvoje dece što znači da imaš mnogo više nego mnogi u ovoj dolini plača.
Svako ti dobro od Vaskrslog Hrista želim,
Ivo
Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 3
30. maja 2021. u 09:26 #1618Drafi Ivo, od srca hvala na poucnim i divnim recima! Citam vec nekoliko puta, i citacu jos mnogo puta! Hvala do samoga neba!
31. maja 2021. u 02:56 #1623Draga Slobodanka,
Deluje mi kao da Vam fali ljubav da Vas prosvetli. Iz teksta, sticem utisak da, iako imate decu (a logicno i muza), osecate se jako sami. Jako me pogadja to.
Znam o cemu pricate. Nemam toliko zivotnog iskustva, ali jesam prosla patnju i kroz samoubilacke misli, videla sam samoubistvo kao jedino resenje jedan period zivota. Jako mracan period. Medjutim, Bog me je pogledao, darovao mi je sanse, promenila sam okruzenje, dobila posao, iskusila nove stvari, i tako me je taj put eventualno i doveo do mesta gde sam danas, i do vere. Takodje mi je pomogla i psihoterapija delom, i mnoge knjige koje sam procitala, ali najvise mi je Bog pokazao njegovu milost kroz ljude s kojima mi je spajao. Protiv zlih misli se borim molitvom, i razgovorom sa ljudima kojima verujem. A dok sam bila depresivna i bila zatvorena u sebe i nisam imala nikoga s kim da podelim svoju muku, pomogli su mi muzika i zivotinje, muzika je bila da se ne osecam sama, a sa zivotinjama nisam osecala krivicu, isceljivala me je njihova cistota… podsetila me je na raj. Takodje sam pocela da cinim drugim ljudima dobra dela, to me je isto izvuklo sa dna, jer sam postala korisna i tako se i osecala, time sam povratila osecaj da ipak vredim nesto, nisam bezvredna.
Zao mi je sto, pored te zle sile koja Vas napada, Vi sebe jos dodatno bicujete krivicom. Treba Vam pomoc i milost, ne bic i kazna. Mislim da sigurno nosite mnogo tezak dusevni teret na sebi, mnoge neizrecene stvari koje Vas guse dodatno. Pored duhovnog oca koji ce Vas ispovediti i dati duhovna uputstva, mislim da Vam je potrebno i da Vas neko saslusa. Ako zelite, slobodno mi se obratite.
Sve se slazem sa bratom Ivom, samo moram da dodam – „u ovoj dolini placa sigurno je samo stradanje“ Jeste, stradanje je sigurno, ali takodje je sigurna i pomoc i ljubav Spasitelja naseg, pogotovo za onog ko se iskreno moli… jer mi to stradanje ne mozemo izdrzati sami, bez Bozje blagodati, i jedni bez drugih! Da je samo stradanje na zemlji, pa niko ne bi imao volju da zivi. Zato se molimo Bogu da nam pomogne, i zato se setimo zapovesti – ljubi bliznjega svoga kao samoga sebe! U prevodu – voli bliznjega! To je srz svega! Jer uz ljubav, sve muke su lakse! Jaci smo zajedno!
Nadam se da cete naci Vaseg duhovnika. Znajte da niste sami, uz Vas smo, i nadamo se Vasoj pobedi nad zlim silama.Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 2
1. juna 2021. u 10:33 #1627Draga Jano, toliko ste divni i obmotala me neka toplota od ovih Vasih reci! To je snaga ljubavi i to je snaga samosecanja bliznjih, i Vase su reci tako tople ali i veoma poucne! Idem napred korak po korak, i greju me Vase divne misli! Hvala beskrajno! I hvala dragome Bogu za sve sto nam daje, i hvala mu i sto mi dopusta da se borim sa zlim mislima, i hvala mu sto mi daje snage da izdrzim, ali najvise sam zahvalna sto ponekad odjednom shvatim da zaista nismo sami, da zaista postoji svetla i velika bratska ljubav medju nama! Hvala Vam Jano sto ste me na to podsetili!
Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
2. juna 2021. u 03:11 #1632Draga Slobodanka, pokusala sam da odgovorim medjutim nesto je zablokiralo pa nisam sigurna da li se odgovor poslao, pa saljem opet za svaki slucaj, oprostite ako stigne dupliran.
Mnogo mi je drago ako su Vam moje reči pružile toplinu! Itekako nismo sami, itekako treba da vlada bratska ljubav, setimo se samo Novog Zaveta: „Dajem vam novu zapovest, da ljubite jedan drugoga, kao što sam ja vas ljubio, da i vi ljubite jedan drugoga. Po tom će svi poznati da ste moji učenici -ako budete imali ljubavi među sobom.“ (Jovan, 13) Bog se projavljuje kroz našu međusobnu ljubav. Nikad niste sami, uz Vas je uvek Vaš anđeo čuvar.Vidite i ovu molitvu na koju sam „slučajno“ naletela:
Gospode Bože naš,
Stvoritelju i Spasitelju roda ljudskog,
milostivo nas usliši i pomozi nam.
Ti vidiš nemoć našu
i stradanje naše;
nemamo nikoga ko bi nam mogao
i hteo ublažiti nevolje naše,
nikoga do Tebe,
nado i uteho naša.
ako su gresi naši veliki,
milost je Tvoja veća;
oprosti i spasi nas.
Pogledaj milostivo na stradalnu majku,
na sirotu udovicu,
na decu njenu i sve srodnike,
i ne dopusti da stradanje njihovo
premaši snagu njihovu.
Usliši Gospode i molitve
svih sirotih majki,
koje samo u Tebe gledaju
i od Tebe pomoć očekuju;
jedini zaštitniče
i utešitelju malih i ostavljenih.
Presveta Bogorodice,
izmoli milost od Sina Tvoga,
koga si raspeta oplakala
a vaskrsloga radosno pozdravila,
hitnu milost i pomoć
svim vernim slugama Tvojim.
Sveti Savo, oče naš
i molitveniče pred Gospodom,
blagoslovi sav tvoj srpski narod
i izbavi iz nevolje
sve srpske stradalnike.
Bože pomozi i spasi. Amin.
Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
2. juna 2021. u 13:14 #1633Draga Slobodanka,
Bog nas je stvorio da uvek činimo ono što želimo. Ni manje, ni više od toga. Jer ono što najviše hoćemo – to i uradimo. Kada nam se nešto veoma (nekad i previše) sviđa, a ne delamo u tom pravcu, obično nastaju tuga i čamotinja, t.j. moderno rečeno: depresija. Čoveku koji je svestan da je sam ,,kovač svoje sudbine“ neminovno će se javiti pitanja tipa: ,,šta ja zaista želim“, ,,da li je ovo dobro za mene“, ,,da li je ispravno“, ,,mogu li ja to“, zašto ne činim ništa povodom toga“ i razna druga. Žene, pošto su opreznije od muškaraca, će ovakva pitanja po pravilu razraditi još daleko dublje.
Da li ste Vi sada u fazi u kojoj trebate da sebi postavljate ova pitanja, ili da ih u potpunosti izbegavate – ne znam, nisam prozorljiv. No, reći ću Vam ono što apsolutno znam:
Živite.
Jer to je ono što zaista želite.
Smrt ne rešava ništa, ona nas samo zaustavlja u našem razvoju, slično kao što zidovi saksije ograničavaju koren biljke. A Bog nas je stvorio da se širimo i rastemo beskonačno. Zato je i sišao da strada i razori smrt, da bi čoveka zauvek oslobodio. Sloboda je najveći Božiji dar svim bićima, odmah uz život. I to ide dotle da ništa ne zahteva od nas, pa čak ni da znamo za Njega.
Shvatite najpre da ste slobodni.
Ako želite da slikate – slikajte. Ako želite da putujete – putujte. Možda imate nešto što biste da radite, ali Vas nešto sprečava. Odaberite, onda, i ako mislite da ste dobro odabrali – ne osvrćite se nazad (kao Lotova žena). Al’ to su sve više stvari našeg pogleda na svet. Nekome su žena i deca lanci koji ga okivaju za tle, a nekome krila koja mu omogućavaju da se vinu u visine. Pretvorimo naše lance u krila smirenjem. Problemi? Prilike da duhovno uznapredujem. Neprijatelji? Ljudi koji me teraju da postanem bolji i sposobniji.
Naravno, sve ovo super zvuči kad ovako pričam, ali ,,lekaru, izleči se sam“… Priznali sebi ili ne, svi pomalo (ili malo više) patimo od ovoga. Ključ je da shvatimo da smo sposobni da sve izguramo. Pa i da padnemo na ispitu – nema veze, učimo još malo – sledeći put ćemo bolje odraditi.
Zato se ne predajte. Bog je uz Vas, ,,sada, svagda i u vekove vekova“. Tako je obećao, šta god da Vas snađe – niste sami, i On pati i trpi sa Vama i radi Vas.
Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 3
4. juna 2021. u 13:13 #1639Kaže poruka je spam
Bar da me pouči pa da naučim nešto iz toga ovako samo mislim još jedan ko bi hteo da profitira iz moje štete.
Zašto je spam kad sepožalite
Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
4. juna 2021. u 13:19 #1640Poruka je spam kad se požalio na ostarele roditelje koji žele kontrolu i ne daju ti vlast a kad bi se oni u svojoj duhovnoj zajednici tako osećali i oni bi se žalili i oni su ljudi Bog je gore greše i oni samo je Bog sam bezgrešan da ne greše ja bi danas pričala lice u lice a ne ovako
Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
5. juna 2021. u 01:16 #1644Draga Slobpdanka to samoubistvo dolazi bar kod mene od osećaja nemoći ili bolje bespomoćnosti a bespomoćnost je jedna divna srpska reč od divnog Vuka koja kad se razdvoji znači ono što piše a piše da smo u teškim momentima bez pomoćnosti i tako onda kad smo prepušteni sebi osećamo da smo nemoćni sami bez podrške da izdržavamo svoju porodicu da kuvamo da peremo i da još budemo dame i majke zato čovek treba da ima prioritete
kod mene na prvom mestu je posao i dete jer jedno bez drugog bilo bi teško tu trpi kuhinja većinom i trpi dama jer sam bila dama sad gledam kako su druge dame i pošto volim životinje jer nas opuštaju trpi malo i urednost ali ne razmišljam toliko često o samoubistvu
vidite i vi šta su vam prioriteti pa valjda nađete rešenje Bog sa vama i uz vas
21. septembra 2021. u 12:25 #2110Draga Slobodanka. misli nisu iz tebe, vec dolaze od necastivog Ali ne boj se jer on ti ne moze ama bas nista jer ti je Bog dao slobodnu volju da mozes da odlucis ispravno. Ako si mislima svojim ukopala sebe u duboku rupu i prepoznajes se u recima vladike Nikolaja: Zgrcen covek gleda u zemlju, a ne u Nebo.“, ako se osecas da si duboko i da ne mozes da se izvadis idi kod psihijatra – lekovi ce ti pomoci da brzo budes na vrhu svoje rupe i u situaciji da se izvadis i kroz ispovest, pokajanje i pricest, uz pomoc duhovnika i Boga ne ponavljas greske koje su te dotle dovele. Kad ti naidju misli ne lupaj glavu i ne produbljuj ih nego ih pusti da prodju. Covek ne moze da misli istovremeno 2 stvari zato misli o necemu: sta ces da skuvas, koje sastojke da kupis, da li si ocistila cipele… Potrudi se. Dobro je da radis nesto sto ti zaokuplja misli, recimo zadatak iz matematike detetu iz komsiluka. Resavanje ce potisnuti lose misli, a ako ga uspesno resis dopamini ce te obradovati. Ako uhvatis sebe da mislis o sebi i svojim problemima, odmah prekini i pocni da mislis o drugim ljudima i kako da ih usrecis. Organizuj dan, idi pesice do crkve, pevaj u toku liturgije, kazi lepu rec ljudima u prodavnici i uvek ce ti se obradovati. Kuci pusti muziku i igraj i pevaj… Onaj ti ne moze bas nista – ne bavi se temama koje ti on namece i njegove misli ce nestati iz tvoje glave ili u njoj biti sve krace i krace. Poceces da gledas u Nebo i ispunice te radost. Bog s tobom.
-
AutorPoruke
- Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.