NASLOVNA » Kako sačuvati mir pod iskušenjem?

Kako sačuvati mir pod iskušenjem?

Forumi GLAVNI FORUM Kako sačuvati mir pod iskušenjem?

Gledanje 1 članaka - 1 do 9 (od 9 ukupno)
  • Autor
    Poruke
  • #2879
    Miloš Simović
    Učesnik

      <p style=“box-sizing: border-box; margin: 0px 0px 20px; color: #444444; font-family: ‘Palatino Linotype’, serif; font-size: 18px;“>Kako sačuvati mir kada životni prostor deliš sa osobom koja je pala pod duh mnogogovrorljivosti?</p>
      <p style=“box-sizing: border-box; margin: 0px 0px 20px; color: #444444; font-family: ‘Palatino Linotype’, serif; font-size: 18px;“>Sv.Ambrozije kaže da niko ne treba da svoju razdražljivost opravdava nekom bolešću jer ona potiče od gordosti.  To stoji. Sada da krenem od pričljivca; prvo sama jačina govora (decibelaža ), ako je povišena posle dužeg vremena prosečna osoba u prisustvu pričljivca postaja razdražljiva, histerična, zastrašena, rasejana, na momente prestaje racionalno da razmišlja…  Drugo, sadržajno, nebitno da li se priča prati ili ne, prisutna osoba usvaja emotivna stanja i potrebe pričljivca ma koliko da se opire tome(…molim te prestani da govoriš, dozvoli  da se moja čula odmore da bih imao sopstvene misli…).  Ako zaželim da promenim pričljivca (da bi sačuvao svoj mir) upadam u gordost. Šta onda treba činiti?</p>
      <p style=“box-sizing: border-box; margin: 0px; color: #444444; font-family: ‘Palatino Linotype’, serif; font-size: 18px;“>Pozdrav,</p>

      Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
      #2880
      Ljilja
      Učesnik

        Dragi brate Miloše

        zapitaj se kako to da ti ne razumeš svog bližnjeg koji ti po ceo dan govori i on te iritira, a majka razume plač bebe u kolevci i nije razdražena? Razlika je u tome što majka svoje dete voli i nije usmerena na to kako plač deluje na nju (da li je budi, razdražuje…) – na svoje potrebe, već na svoje čedo i njegove potrebe. Zato se ona trudi da razlikuje kad je dete gladno, a kad mu treba uteha i podrška, kad želi samo da ga podigne da bude u boljem položaju. Ljubav vodi razumevanju, a razumevanje ljubavi.

        Ti tvog bližnjeg ne voliš. Ne samo da bi se rešio njegovog brbljanja, već bi kad bi bio u mogućnosti želeo da se rešiš i njega i ne živiš sa njim. Zato ne razumeš šta ti i zašto govori, ne interesuju te njegove potrebe i ne trudiš se da se sa njim zbližiš već da se udaljiš od njega. Zašto?

        Tvoj ego ti govori da on nije dostojan tebe, da si ti bolji od njega, ispravan, a da je on uzrok problema. Zato ti ne možeš da ga razumeš, da se sa njim zbližiš i da ga zavoliš. Tvoja je gordost uzrok tvoje razdražljivosti.

        Bog ti je dao otvorenog i dobronamernog cimera koji želi da sa tobom uspostavi kontakt.

        Ponašaj se kao majka, ne misli osvojim, već o njegovim potrebama – zašto on brblja, šta je njemu potrebno?

        Brbljivci nekad pričaju sa sagovornikom o svemu i svačemu jer žele da održe kontakt, vezu sa tom osobom, žele da budu voljeni i prihvaćeni, ali su i sami spremni da vole u tom odnosu.

        Često su brbljivci iziritirani van kuće nečim (čitaj, neko im je nagazio ego) pa im brbljanje omogućava da mehanički prazne tu nervozu.

        Takodje, ako ih slušaš biće ti jasno šta ih muči… oni će više puta ponavljati šta je tačan problem sa njihovim egom, da li ih neko ne prihvata i ne ceni dovoljno, da li sanjaju da će postići nešto veće i bolje, da li misle da su najbolji ili bar bolji od mnogih.

        Kako se ti sada ponašaš prema njemu?

        Prezrivo ga odbijaš, ignorišeš, distanciraš se… samo zato što ti misliš o sebi sve ono što on izgovara.

        Probaj sledeće. Kao što radi majka, probaj da razumeš kad ga šta muči i kad mu šta treba i tek kad namiriš njegove potrebe misliš o sebi.

        On je otvoren. Pričaj sa njim o onome što njega muči, trudi se da se zbližite, da mu budeš podrška, a ne da ga prezireš i smatraš nedostojnim tvog prijateljstva i ljubavi. Kad zadovoljiš njegove potrebe, kaži da sad ideš u drugu sobu da malo odmoriš mozak u tišini i sl. Ako isprazno priča o nekoj temi koja ga trenutno fascinira, a tebe ne zanima, recimo fudbalskoj utakmici, izvuci se iz toga na duhovit način, unizi sebe, a ne njega, kaži da ti veze nemaš sa tim, a da je on taj koji to prati i zna…

        Sad zajedno žive dva ega, jedan koji ćuti i jedan koji priča.

        Trebaš težiti tome da razumeš tudje potrebe i razviješ odnos ljubavi sa bližnjim. Ako je pričao o svim vrstama piva (što je tebi skroz nebitno) kupi 2 flaše nekog retkog piva i dok on brblja iznenadi ga, popijte ih zajedno – usrećiće ga što si slušao o čemu ti priča, obratio pažnju na njega i što si to kupio jer ti on znači i želiš da budete srećni zajedno. To će smiriti nervozu koju je doneo kući i njegovo potrebu da brblja – tako smiren će moći da razume tvoju potrebu da odmoriš mozak i rado će ti pružiti to zadovoljstvo.

        Znači teži izgradnji istinskog razumevanja i bliskosti, a ne sistemu usluga za uslugu.

        Bog ti je dao takvog bližnjeg da bi se ti razdražio i otkrio svoju gordost, pretvorio je u ljubav i na taj način umanjio i svoj, a i greh bližnjeg. Pristup da si ti super i da treba da ispraviš njegov greh je pogrešan.

        Kad smo kod gordosti, tebi kao hrišćaninu savetujem da ne budeš usmeren na sebe (gordost) – misliš mnogo o tome kakav si ti (dobar, ekstra) i kako da te neko ne iskvari. Sedeći tako sam sa sobom mislićeš da si super jer čovek svoje grehove ne vidi. Svoje grehove vidiš tek u kontaktu sa bližnjima, kad te neki njihov greh isprovocira. Zato idi medju ljude i više se trudi da razmišljš o potrebama drugih ljudi, to je put da ih zavoliš i dodješ do istinskog smirenja posle korekcije sopstvenog greha koji je projavljen u interakciji. Ovako u samoizolaciji, ti nisi smiren niti dobar hrišćanin samo si se izolovao od mogućih izvora uznemirenja i onemogućio tvoje grehove da se projave. Seči misli u kojima misliš o sebi – neguj misli u kojima misliš o drugima sa ljubavlju. Ogromna je važnost zajednice, u njoj se neguje ljubav i ljudi uče da budu svi za jedno, a ne skup individua.

        Vas dvojica ste jedan drugom prilika da nadrastete svoje grehove i postanete bolji.

        Ljudi koji se vole su bliski i mogu da stanu i u najmanji stan – oni koji se ne vole njihove gordosti toliko udaljavaju da im nebi bilo potaman ni u dvorcu.

        Svako dobro od Gospoda vam želim obojici. Ljilja

         

         

        Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 3
        #2920

        Pomaže Bog.

        Ljilja je napisala poprilično dugačak odgovor i pokrila mnogo toga i moguće da je savet koji ti je Ljilja dala odličan, a možda ne valja za tvoju situaciju. Ja bih nešto dodao, za slučaj da je tebi ili nekom drugom potrebno. Nadam se da će nešto od toga biti dobro.

        Nemoguće je u nekoliko rečenica dobro opisati situaciju u kojoj se nalaziš. Možda ti nisi naglasio šta treba, možda si izostavio važne detalje, a možda je za to kako se osećaš teško naći prave reči. Nije jasno koliko ta druga osoba priča, koji je razlog, da li je usamljena, da li je ekstovertna; a nije jasno ni zašto to tebi smeta, da li si ti introvertan, da li pokušavaš da se moliš, da li spadaš pod osetljive osobe.

        Ono što je razumljivo u situaciji jeste to da stanuješ sa osobom koja priča mnogo više nego što tebi odgovara i to sve više utiče na tebe. Čim pišeš i tražiš savet, tebi to mnogo smeta. Osnovni stav Ljiljinog teksta jeste da tebi nedostaje smirenja i ljubavi i ti treba da se menjaš (bez obzira da li si kriv). U osnovi, ona je u pravu. Ako si pravi hrišćanin ili želiš to da budeš, borićeš se sam sa sobom.

        Međutim, ne bih rekao da je tvoja želja da promeniš nešto nužno loša. Da, to znači da ti (poput mene i većine ljudi ovde) nemaš dovoljno smirenja. Ali, nije dovoljno znati svoje mane i grehove i boriti se protiv njih. Ta borba obično dugo traje i potrebno ti je ponekad da naučiš kako da živiš sa manom ili grehom (dok je ne savladaš). Ako si nestrpljiv, ti to treba da pobediš, ali to će trajati godinama, pa ćeš morati i da naučiš kako da živiš sa nestrpljivošću za to vreme. To se odnosi i na sve druge loše osobine.

        Tebi je potrebno rešenje koje ćete vremenom činiti boljim, ali i omogućiti da živiš sad. I Ljilja je navela da kada ti on ispriča svoje, ti odeš u sobu. Ali, možda ti to nećeš moći, možda ćeš morati odmah ili posle veoma kratkog vremena. Ili ćeš se vratiti sa posla (ili fakulteta, ili ne znam već odakle) umoran i nećeš biti u stanju da slušaš ni jedan minut. A možda i nemaš i neku posebno prostoriju u koju bi otišao.

        A možda je tvoj glavni problem (o tome govoriš) što raspoloženje te osobe utiče na tebe. Možda ti je potrebno da se usredsrediš na učenje ili neki rad (naročito ako je umni). Možda je taj rad takav da drugi ljudi zavise od toga da li si ti to dobro uradio. Možda pokušavaš da se moliš. Monasi se s razlogom povlače. To nije zato što ne vole druge ljude, ali ti ljudi mogu da im smetaju da u duhovnom delanju koje će, između ostalog, dovesti do toga da više vole te ljude. Tako da iz ljubavi izbegavaju ljude.

        Ovde je bilo mnogo možda, i to je s razlogom. Jednostavno, kada se opšta pravila primene na neverovano raznovrsne situacije, primenjuju se na veoma različite načine. Zbog toga je potrebno da sam razmisliš na osnovu poznavanja situacije (a nadam se i da smo ti pomogli) i odlučiš šta da uradiš. Možda može neko ovde i da ti dodatno razjasni situaciju. Slobodno napiši svoj odgovor na ono što smo mi napisali. Ili pošali ličnu poruku Ljilji ili meni (ili kome već želiš) da ti razjasnimo šta smo mislili. A, naravno, konačna odluka je na tebi.

        Nemanja

        Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
        #2921

        Pomaže Bog.

        Miloše, primetio sam da sam u prethodnoj poruci samo objasnio zašto tvoja situacija nije jasna, ali zapravo nisam odgovorio na pitanje šta da radiš. 🙂

        Ako hoćeš da trpiš sa smirenjem (ne uz roptanje), to ćeš morati uz molitvu, jer bez Božje pomoći nećeš moći.

        Ako želiš da promeniš situaciju, smatram da bi trebalo da razgovaraš sa tom drugom osobom i da razjasniš šta ti smeta. Možda ćeš shvatiti i da nešto toj osobi smeta. U svakom slučaju, treba da se dogovorite. Npr. da pričate pola sata, pa da ti nastaviš u samoći. Ili da u toku dana postoji vreme za tišinu i vreme za razgovor. Ili nešto treće. Zavisi od svega onoga što sam pisao u prethodnoj poruci.

        Ako je ta druga osoba takva da nećeš moći otvoreno da razgovaraš, probaj tačtički, u zavisnosti kakva je osoba. Nikako nemoj da naglašavaš njegovu ili njenu krivicu. Nemoj govoriti ljuto. Obavezno izaberi trenutak kada nisi nervozan, umoran ili neraspoložen. Možda ćeš početi sa nekom šalom. Ti osobu svakako bolje poznaješ nego ja.

        Možda ćeš je pritom upoznati bolje i ukoliko ima neki problem, shvatićeš koji je i uspeti da joj pomogneš.

        Ako ne možeš ništa drugo, možda ćeš morati (ako to možeš) da se odseliš.

        Nemanja

        Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
        #2942

        Pomaže Bog!

        Svakoj negativnoj situaciji može da se pristupi na tri načina:

        1. pokušati da se situacija promeni (vidi prethodni Nemanjin odgovor)

        2. napustiti situaciju (vidi prethodni Nemanjin odgovor)

        3. prihvatiti situaciju

        Ovaj treći pristup je najteži za realizaciju i potrebno je biti na veoma visokom nivou duhovnog razvoja da bi se moglo sprovesti. U malom krugu ljudi koje lično dobro poznajem nema nijednog čoveka na tako visokom nivou. Bog nam ponekad daje situacije koje ne možemo ni da promenimo, ni da ih napustimo (boravak u zatvoru, bolnici i slično). Jedini izlaz je da takvu situaciju prihvatimo i tako se spasavamo, po Božjoj milosti.

        Svako dobro!

        #2945

        Bog ti dobro dao, Miloše!
        Bog sa svima nama!

        Mislim da, Miloše, mogu da se poistovetim sa tvojim „slučajem“.
        Imam kolegu sa kojim povremeno idem na poduža putovanja,
        i koji ima taj dar blagoglagoljivosti. 🙂 Osetio je da je sa moje strane
        i voljen, i prihvaćen, i potpuno se opustio. I ne prestaje da priča.
        Nikada. Osim kad spava a to je retko. 🙂 Mislio sam da samo meni to smeta,
        ali su onda ostale koleginice izrekle ono što (i) ja osećam.

        Većina reči su pošalice, doživljaji iz prošlosti (bliske i daleke),
        tehnička rešenja koja je on sproveo u svojoj kući, stari i novi vicevi …

        Šta činiti u prisustvu takve osobe? A ne može se pobeći iz auta! 🙂

        Za sada se vodim rečima svetog apostola Pavla o trpljenju štete i nepravde
        (1. Kor. VI poglavlje), i dobro mi ide, Bogu hvala.

        Šta dalje činiti, ne znam, nisam pametan (ništa novo! 😉 ).

        Toma

         

        #2947
        Ljilja
        Učesnik

          Dragi braćo i sestre

          ne mogu da ne primetim sledeće. Toma i Miloš o sličnom „slučaju“ govore na dva potpuno različita načina.

          Toma kaže da njegov kolega ima dar blagoglagoljivosti – jednostovno je takav, a svi smo mi različiti. Takodje kaže da voli svog kolegu, pa se on znajući to da je voljen i prihvaćen potpuno opustio i raspričao. Mejl je pun smajlija. Razdražljivost se ne pominje, a to što nije pametan šta da dalje čini ne zvuči kao bezizlazna situacija, već više kao sleganje ramenima i mirenje sa svojom nesposobnošću i situacijom u kojoj je.

          Miloš svog bližnjeg sa kojim živi, bezlično naziva osobom, kaže da je pao pod duh mnogogovorljivosti, što znači da ga vidi kao nekog ko je pao u greh.

          Ne radi se samo o formi. Ljubav (ili njen nedostatak) uvek čini ključnu razliku u ljudskim odnosima.

          Toma gleda na svog kolegu kao na voljeno dete koje se raspriča medju svojima, kao što nikad nebi medju nepoznatima i koje ni uprkos tome što mu smeta ne može da ne voli.

          Brate Tomo, što ne pustiš muziku i predložiš da dok putujete svi zajedno pevate, ali ne obično, već teatralno, kao da ste najveće zvezde?

          Kao ljubav, i muzika je najčešće od Boga, zato se i kaže da ko peva zlo ne misli. Pevanje omogućava  razmenu emocija, zbližava i isprazni nervozu iz čoveka, pa nema potrebu da je oralno prazni brbljanjem, već možda može zadovoljno da zaćuti, možda.

          To bi dalo priliku i ostalima da naručuju pesme i da se ispune želje svih, a ne samo onog koji drži banku, pa priča ono što bi on hteo. Omiljene pesme mogu da dovedu i do razmene anegdota iz mladosti i upoznavanja bližnjih. „Mi smo kanda ista banda“.

          Neka Bog svima nama da da nam bude prijatno sa bližnjima, a i njima sa nama.

          Ljilja

          #2963

          Na žalost moram ovo da komentarišem, ali isto iz razloga što ne znam kako da pomognem svojoj sestri. Razlika smo 12 godina. Uporno mi govori kako ja njoj nikad neću moći komandovati i naređivati, balvica sam i tako razne ružne riječi govori mi. Pokušam na lijep način ali ne vrijedi. Ako joj se ne obraćam ona još više galami. Ako uradim nešto da ne pitam nju, kaže sve radiš na svoji ruku, ti se nikad ovdje nećeš pitati. I tako razno razne rečenice. Najžalosnije mi je što ona sa majkom i sa mnom ne želi da postigne neki dogovor. Sa majkom mogu normalno razgovarati, ona kaže vidim da ste se vas dvije udružile, ja nemam nikog. U duši me boli što se tako ponaša, posebno se promjenila posle očeve smrti kada je majka rekla da bi voljela da starija kćerka ostane i da se tu uda (ja to uopšte majci nisam zamjerila, čak sam se i našalila na tu izjavu).

          #2970
          Ljilja
          Učesnik

            Draga sestro Aleksandra

            tome što se tvoja sestra pogrešno ponaša i ima grešne misli, predhodilo je to da su se bližnji o nju ogrešili i svojim ponašanjem i postupcima su doveli do toga da se ona ne oseća voljeno već odbačeno i da zbog toga što ne može da ostvari svoje pravo na ljubav, pokušava da ostvari svoje pravo na poslušnost mladjeg i prisilno nadomesti svoj gubitak.

            Probajmo da je razumemo kroz šta je ona prošla i prolazi:

            Bila je jedinica, živela lepo i srećno, a ljubav roditelja prema njoj se podrazumevala.

            Onda je sa 11 godina saznala da je majka trudna. Nekad u tim godinama deci bude blam zbog toga u školi, jer u ovom osetljivom periodu kad odrastaju to znači da njihovi roditelji upražnjavaju seks.

            Sa 12 godina već je pokušavala da sebi i ostalima pokaže da je velika i da joj roditelji nisu potrebni, ali istina je da joj je njihova ljubav još uvek itekako bila potrebna. Onda si se rodila ti. Već je bila pripremljena na to da treba da te voli jer si joj sestra, ali kad si došla, majka je počela da se bavi tobom, a od nje da traži da sve razume, tebi popušta… jer je ona velika. Neki roditelji čak od dece traže da tolerišu mladju i kad ona nisu u pravu samo zato što su velika, a pametniji popušta.

            Često otac u tim situacijama pokušava da „zbrine“ starije dete. Neki očevi čak govore: „Dodji, ti si tatina ćerka..“ da bi umanjili starijem detetu bol što se oseća ljubomorno i odbačeno od majke. Ovo je naravno pogrešno. Tada se starije dete obično veže za oca koji je na njegovoj strani. Ono može i da uzme oca kao uzor. Ako se otac ponašao kao da ima pravo na majčinu poslušnost, sestra je mogla da taj model ponašanja iskopira od njega i kaže sebi da je to njen izlaz: sad ona „trpi“ bebu, ali će kad postaneš razumna, ti biti ta koja ćeš nju da slušaš jer je starija.

            Kad mladja sestra odraste i oformi se kao ličnost, naravno da očekuje da tako bude i tretirana, kao ravnopravna osoba koja ima pravo na svoje mišljenje i koja sa starijom sestrom treba da se dogovara, a ne da je bespogovorno sluša.

            Ako je vaša porodica bila podeljena na ovaj način 2+2, smrt oca je mnogo više pogodila tvoju sestru. Otac, na čiju zaštitu, podršku i ljubav je mogla da računa je nestao, a ona je u 2+1 osetila da je sama, što i kaže.

            Ali ne samo to. Majka joj jasno daje do znanja da računa baš na nju kao stariju u starosti. Kako god da ti na to gledaš, od tvoje sestre se očekuje da ima obavezu da brine o majci (i zameni oca) i ona to oseća kao dodatnu nepravdu, jer kad se daje ljubav, majka je daje tebi, a kad se nešto očekuje, to se očekuje od starije.

            Skoro mi je iznenada umrla prijateljica. To je bio veliki šok za sve, a posebno za njenu decu, studente, koji nisu bili pripremljeni ni šta slično. Sećam se sahrane i trenutka kad kovčeg stavljaju u grob, a brat i sestra se bacaju jedno drugom u zagrljaj, svim srcem, znajući da ga samo onaj drugi razume i oseća istu bol, ali i poručujući jedno drugom da nisu sami i da se mogu osloniti jedno na drugo. Sećam se da sam tad pomislila koliko greše majke koje rode samo jedno dete. To sam pomislila ja, koja sam jedinica.

            Ne smeš da žališ ni trud ni strpljenje niti odustaneš da svojoj sestri svaki dan u ogromnoj meri, šta god da ona radi ili govori, za uzvrat pružaš samo ljubav. Sve dok se ne oseti voljeno i dok vaša porodica opet ne postane prava zajednica, sve dok tvoja sestra ne oseti da je tvoje rodjenje i postojanje njoj donelo dobitak jer ima sestru, a ne gubitak i bol. Njoj ne treba poslušnost, njoj treba ljubav.

            Služi joj kolače, spremaj najlepša iznenadjenja, masiraj je, pričaj joj o zajedničkim lepim uspomenama iz detinjstva (to zbližava), uvažavaj je i pitaj za mišljenje, grli je, raduj joj se…. šta god znaš i umeš dok ona istinski ne zagrli tebe, a ona to jedva čeka jer se oseća samo, neshvaćeno i odbačeno.

            Sa željom da se razumete da biste mogle da se volite, svako dobro od Boga tebi, tvojoj sestri i majci želim.

            Ljilja

          Gledanje 1 članaka - 1 do 9 (od 9 ukupno)
          • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.