Pomaze Bog svima, molila bih vas da mi pomognete vašim savjetima,kako da ukrotim svoj jezik.
Vjerujem u Boga, idem u crkvu i molim se, postim ali nikako ne mogu da savladam svoj jezik koji me uporno vuče na dole. Nesvjesno kažem neke rečenice koje su me skoro koštale u životu i prije toga sam zbog jezika ispaštala i zbog sve ljutine koja me brzo prodje. Ali voljeni me vise ne žele gledati takvu i uporno govore da se promjenim.
U kući imam istu takvu sestru koja stalno nešto gundja, prigovara sve moguće joj smeta ali ona je skroz drugačija od mene, ništa ne radi kao ja, makar malo da se potrudi da to promjeni. Ona je drugima takva zabavna i njoj to ponasanje ne smeta. Majka mi je skroz drugačija ona baš ne voli da priča mnogo, sve većinom zadržava u sebi. Uvijek mi govori da ne brbljam za džabe.
Narav mi moja ne da daa se toga riješim i što više gledam na sestru sve mi se vise prenosi na mene to.
Број корисника који су захвалили аутору: 1