NASLOVNA » Brak

Brak

Forumi DRUŽENJE ČLANOVA Brak

Gledanje 61 članaka - 61 do 68 (od 68 ukupno)
  • Autor
    Poruke
  • #2489
    Ljilja
    Učesnik

      <p style=“text-align: left;“>Draga sestro Slobodanka, dobro je sto si svoju muku podelila sa nama. Neces dobiti gotovu pogacu, ali ces kljucnuti zrno ovde, zrno onde pa ce sve biti bolje. Za sada mogu da ti savetujem da se smiris, neprekidnim razmisljanjem sta ces sa muzem, decom, da li ces moci… samo se ukopavas kao sto se tocak koji je upao u blato sto vise i jace pokusava da krene samo slajfuje i kopa vecu rupu. Mozak ti je umoran, zato zaboravljas i panicis. Setaj predvece da se izmoris i kad udjes u toplo lepo spavas. Ako ti nije problem kazi u kojoj ste zemlji, kuca ili stan, da li bolujes od depresije ili druge psih. bolesti, da li si jedinica, koju si fakultet zavrsila, koliko godina imaju deca i jedno glupo pitanje, sta tacno mislis pod <span style=“color: #444444; font-family: ‘Palatino Linotype’, serif; font-size: 18px;“>nakon porodjaja nismo vise nikada imali bracne bliskosti? Malo si starija od mene, iz istog smo vremena i zemlje pa cu mozda moci da te razumem i nadam se bar malo pomognem. Veliki pozdrav i samo polako. Ljilja</span></p>

      Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
      #2490
      Slobodanka
      Učesnik

        Draga sestro Ljiljo, hvala na recima ohrabrenja i na savetima…
        Evo da ukratko odgovorim na pitanja:sada smo u Nemackoj, vec preko 10 godina.
        Zivimo u iznajmljenom stanu. Bolujem od depresije preko 30 godina i bila sam na raznim lekovima, sada ne pijem nista (par godina), pokusavam sama da se borim. Molim se kako znam i umem, poavljam Isusovu molitvu i neke svoje reci, ponekad citam Molitvenik. Imam starijeg brata koji se poslednjih godina brine za mene, cujemo se ponekad. Roditelji su nam umrli. Imam 55 godina. Zavrsila sam medicinu i molekularnu biologiju, i doktorirala na molekularnoj biologiji. Radim kao naucnik. Deca mi imaju po 19 godina, sin i cerka, blizanci.
        Muz i ja nemamo bliskosti u smislu da spavamo odvojeno, jer je muz pre mnogo godina, nakon porodjaja, rekao da njega to ne zanima i da ne zeli da ima nista intimno samnom. Bilo mi je tesko u pocetku, jer sam mislila da ja nisam zena za njega, dovoljno dobra, da samnom ne moze biti srecan, ponudila sam da se razidjemo, da nadje neku bolju, ali on je uvek govorio da smo mi prijatelji koji imaju decu, i tako je i ostalo.
        Nadam se da sam uspela da ti priblizim svoju situaciju.
        Vazno je da kazem da smo i muz i ja bili sami i bez mnogo iskustva kada smo se upoznali, i da smo decu dobili Bozijom voljom, ali i od silne zelje da imamo decu (barem sam je ja imala, pokusavala sam i da usvojim decu pre braka, ali su me odbijali jer nisam bila udata).
        Takodje je vazno da kazem da sma ja muzu odmah rekla da idem na psihoterapiju, ja sam bila zlostavljana kao dete (na jako ruzan nacin) i sreca moja da se ne secam jasno toga, ali je ostavilo posledice. Ali ljubav prema nauci, ljudima, deci, a kasnije muzu i rodjenoj deci, i konacno, ljubav prema Bogu, spasili su me. Pokusala sam da se ubijem jednom davno, pre nego sto sam upoznala muza, spasili su me, i od tada sam se promenila i imam strah od tog ogromnog greha. Od tada sam polako pocela da u srcu osecam potrebu i ljubav prema Bogu. I pre par godina sam konacno u sebi osetila tu ljubav i da nisam sama, da me stiti, da mi pomaze da ja stitim svoju decu i borim se za njihovu buducnost. Eto to je sve o meni.
        Hvala sto ste tu za mene, i tebi sestro Ljiljo mnogo hvala sto si me pitala ovo sve i hvala na savetima! Bog te blagoslovio i trudicu se da budem bolja, koliko god mogu.

        #2492
        Ljilja
        Učesnik

          Draga sestro Slobodanka, eto i mene su pre 2 godine pritisli silni problemi za koje mi se cinilo da prevazilaze moju snagu, plus i osecaj nepravde, uz to i muz poceo da brlja i stavio me u poziciju da ne smem da pogresim na poslu jer finansiranje skolovanja dece zavisi od mene. Legnem tako uvece i placem, pritisnuo teret a pomoci niodkuda. Muka se natopila suzama pa postala jos teza, cinilo mi se da su moji problemi najveci na svetu. A onda kazem sebi, milioni migranata su sad napolju na hladnom sa decom – Ljiljo izgleda da si malo preterala. Dobijem i visok pritisak i odem popodne privatno kod doktora da posao ne trpi. Htela sam da mu se pozalim i na moje probleme, muza, pritisak, ali ga prvo pitam kako mu je zena (mojih godina, operisana od tumora na mozgu). On mi kaze, nije dobro, ima los kvalitet zivota. On radi od jutra do sutra da joj plati operaciju u Svajcarskoj, skoluje decu, plati negovateljicu za staru majku. Bese me sramota sto sam htela da se zalim na moje probleme i moj teret njemu koji je strasan teret natovario na sebe i koji svaki dan gleda zenu koja ima PROBLEM, a ne moze da joj pomogne. Rekoh mu da pozdravi zenu. Taj susret me je otreznio vise nego sto bi mogla 3 psihijatra za 3 godine. Ne zelim da umanjim tvoje probleme, jer svakom je svoja muka najteza, ali istina je da nam u zivotu nista, cak ni zdravlje nije zagarantovano i da to sto svoj zivot poredimo sa nasim ocekivanjima i uspesnijima od sebe potpuno pogresno, vodi nas u patnju i nesvesnost o tome sta sve imamo. Kljucna je stvar ovo razumeti i postati istinski zahvalan Bogu u srcu ne na recima. Eto ti, zatrudnela si sa 35, imas decu i muza, sigurnu starost koju pruza Nemacka… Veruj mi da znam kako je kad gledas muza koji bleji dok ti pucas, ali da on radi zaradio bi 1000 evra, a tebi verovatno toliko odbijaju od poreza jer ga izdrzavas. Pitanje da li vam se uopste isplati da on radi, a ovako je u kuci i mozes ga ukljuciti u jos neke poslove. Kazes volela bi da nestane. A kad bi ti se zelja ostvarila tvoja deca nebi mogla nikog da pozovu da ti se nesto desi, ostala bi potpuno sama,  jos nesigurnija i sa dodatnim poslicima koje on radi. Ako uvidis njegov znacaj daj mu do znanja da je bitan. Ona recenica „moji roditelji su ga prihvatili“ mi zvuci kao uprkos tome sto on ne zasluzuje da bude prihvacen, ne vredi (mozda nema faks ili sl.). Mislim da u glavi imas set predrasuda koje te frustriraju i da si zbog toga u depresiji 30 godina. Treba da razotkrijes svoje pogresne poglede i promenis ih – depresija nije bolest vec poremecen nivo neurotransmitera koji ti odrzavas takvim svojim mislima. Svoje pogreske ces najbolje da shvatis ako gledas sebe muzevljevim ocima, a deca ce ti verovatno i reci sta im kod tebe smeta. Kad uocis gresku ispovedi… pa pricesce. Doziveces kao da si bila naglavacke i da te Bog stavio na noge pa ti sad sve izgleda normalno, staces na noge i izgraditi odnose ljubavi i svoj duhovni mir. Istrazivanja pokazuju paradoks da su stariji ljudi srecniji, bas ti je vreme za to: nema ambicija, planova, mogucih dostignuca, svaki zrak sunca i novi dan su premija i treba se ispuniti radoscu jer ih ima sve manje – zato su srecni jer su rasteretili sebe tereta gluposti. Slobodanka oslobodi se i ti. Bog ti dao svako dobro. Ljilja

          Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
          #2493

          Draga sestro u Hristu Slobodanka,

          imaš i moju podršku 🙂

          Danas je (još uvek) praznik svetog Serafima Sarovskog. Neka bi on umolio Gospoda Isusa Hrista za mir i radost u tvojoj duši. Daće Bog! A onda će i sve oko tebe da se promeni na na bolje.

          Kako može da pomogne naše monaštvo ljudima koji su u depresiji, ilustruje sledeći video:

          https://fb.watch/az1mjKLinb/

          Svako dobro od Boga ti želim i hvala svoj braći i sestrama koji su te već podržali i podržavaju te i dalje!

          Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 2
          #2494

          Draga sestro Slobodanka, s obzirom da si „zelena“ u pravoslavlju, hteo bih da ti skrenem pažnju, na neke stvari iz tvog privatnog života, i da pohvalim tvoju hrabrost što si s nama podelila jedan deo svoje intime.

          Muz i ja nemamo bliskosti u smislu da spavamo odvojeno, jer je muz pre mnogo godina, nakon porodjaja, rekao da njega to ne zanima i da ne zeli da ima nista intimno samnom.

          Iako nevoljno, ovakav način života ti od Boga donosi veliku blagodat. Ti u braku živiš u čistoti, kao Anđeli Božiji. Ne postoje reči kojima mogu da ti opišem, kolika nagrada te očekuje za ovakvu „žrtvu“, iako nije učinjena Boga radi, ali sada s poznajom Boga i verom u Boga to delo ti se uračuna u pravednost.

          Pokusala sam da se ubijem

          Da li si ispovedila ovaj greh, ako nisi, obavezno ga ispovedi, to što si se pokajala za njega jeste dobro, ali ne i dovoljno, jer upravo ovakve velike grehove nas je i stid da ispovedimo, i onda se vuku i ostajemo nerazrešeni od takvih grehova.

          Bolujem od depresije preko 30 godina i bila sam na raznim lekovima, sada ne pijem nista (par godina), pokusavam sama da se borim.

          Najbolji lek protiv depresije, barem iz mog iskustva, je prvo ne prepuštati se njoj, ne dati da ona vlada nama. Zatim okupiraj um kratkim molitvama, već praktikuješ Isusovu molitvu, i time okupiraš um Bogom i ne dozvoljaš „teškim“ mislima da te opterećuju, a kroz neprestanu molitvu, duševno se čistiš i vremenom ono što je uzrokovalo depresiju neće imati nikakvog uticaja na tebe. Javiće se tu i tamo kroz pomisli ali ti ne odgovaraj na te pomisli nego se samo moli. I naravno kao Lek za svaku bolest, preporučujem što češće pričešćivanje.

          E sad onaj najteži deo. Traume iz detinjstva, sad razumem zašto si postavila ono pitanje o deci.
          Ne želim nikome da prolazi kroz takva „iskustva“, a pogotovo ne u dečjem uzrastu, ali Bog zna zašto i takve stvari dozvoljava da se dešavaju.
          Ovo govorim kao brat hrišćanin, koliko god da je teško, moraš oprostiti i ostaviti to u prošlosti i ne dozvoljavati da to utiče na tvoju sadašnjost. Želim samo da ti pomognem da prevaziđeš to hrišćanskim i najlakšim putem. Ali lako je da ti ja to pričam, jer nisam proživeo što i ti. Ti se ugledaj na Gospoda Boga našeg Isusa Hrista, koji na krstu oprašta onima koji su Ga razapeli rečima:
          Lk.23:34 A Isus govoraše: Oče! Oprosti im; jer ne znadu šta čine.

          Prosti mi grešnome.

          Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
          #2497

          Hristos se rodi!

          Sestro Slobodanka, dobro je što išteš, tražiš i kucaš (Mt. 7,7) ali to radiš na pogrešnom mjestu jer ti mi ne možemo ni dati ni otvoriti. Sićušna utjeha koju ovdje od nas dobijaš je za malo i za kratko.

          Prvo i osnovno, ako nijesi krštena – krsti se. Time postaješ dio Crkve i možeš učestvovati u Njenim Tajnama.

          Zatim, preispitaj sebe i vidi hoćeš li, želiš li, da svoj život promijeniš na bolje i da postaviš novi početak. Ali ne kilavo i … “eee, pa možda bih i mogla” nego svim umom svojim i iz sve snage.

          Zatim, ako di odličila da postaviš novi početak, pronađi kontakt lokalnog (pravoslavnog) sveštenstva: srpskog, ruskog, grčkog, rumunskog, svejedno – svi imaju istu vlast – i svi znaju lokalni jezik. Traži i zakaži opštu ispovijest: otarasi se svega za šta te savjest kori od djetinjstva pa do danas (ne zaboravi da kažeš i sve što si i nama kazala). Ne zakazuj brzo, daj sebi bar nedjelju dana da se sabereš, prisjetiš i preispitaš.

          Opšta ispovijest ima veliku silu – osjetićeš to i sama – i nakon nje počni, s Božjom pomoću, da živiš pažljivo, tako da ne kršiš nijednu Božiju zapovijest.

          A da bi znala šta Bog hoće od tebe, ako nemaš, kupi Sveto Pismo Nivoga Zavjeta i svakodnevno ga i pažljivo izučavaj. Naučnik si, vična si tome.

          Uz to, neophodno je da učestviješ u crkvenim službama, inače ćeš ubrzo potrošiti kredit (blagodat) dobijen opštom ispoviješću. Službe će ti dopunjavati sile tvoje duše. Pronađi koje sve (pravoslavne) crkve imaju u tvom gradu pa idi kad i gdje se može.

          I moli se kad god i koliko god možeš. Isusova molitva koju tvoriš je najjače oružje u duhovnoj borbi. Njom udri i satiri naprijatelja tvog spasenja.

          A kako ćeš i šta ćeš sa svojim mužem i sa svojom djecom – kad završiš ispovijest pitaj tog sveštenika. Ako možeš da biraš, izaberi starijeg sveštenika za ispovijest, on bi trebao da ima više iskustva – i njemu se i ubuduće obraćaj i kod njega se i ubuduće ispovijedaj.

          Srećno!

          Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 2
          #2498
          Slobodanka
          Učesnik

            Draga braco Predraze, Aleksandre, Mileta, draga sestro Ljiljo,

            Hvala vam mnogo, od srca, za svaku rec i svako slovo. Oprostite vi meni gresnoj na ovoj slabosti i na ovim mutnim mislima, protiv kojih se borim, ali mi je borba ojacana uz pomoc vasih reci i saveta…

            Od srca se nadam da ce kod svih vas biti u srcima puno smirenja, ljubavi, blagosti, i da se uspesno borite sa svojim problemima, i da ce nam Bog svima pomoci, kao sto nam vec pomaze, i da cemo svi imati dovljno snage da ne skrenemo sa tog puta svetlosti i da cemo izdrzati iskusenja…

            Hvala vam i bog vas blagoslovio i sve vam dobro dao!

            #2544
            Ljilja
            Učesnik

              Draga braco i sestre,

              „MORAMO DA UCIMO DA SE RADUJEMO.“

              Za sestru Slobodanku i sve nas, divne reci oca Serafima.

              Vasa Ljilja.

              Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
            Gledanje 61 članaka - 61 do 68 (od 68 ukupno)
            • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.