NASLOVNA » Brak

Brak

Forumi DRUŽENJE ČLANOVA Brak

Gledanje 46 članaka - 46 do 60 (od 68 ukupno)
  • Autor
    Poruke
  • #2376

    Pomaže Bog, sestro Ljiljo!

    Hvala ti, zaista hvala na brzom odgovoru.  Od kad sam napisao poruku, srce mi drhti.  Ja ti zaista verujem – verovala ili ne – da nisi imala lošu nameru. No, to nije uvek dovoljno, kao što i sama verovatno shvataš.

    Ja nisam nikakav stručni autoritet da ocenjujem bilo koga.  Reagovao sam na nekoliko tvojih rečenica (da se ne ponavljam), jer mi je (vaistinu!) zazvonilo upozoravajuće zvono u duši.  Osetio sam opasnost od – konkretno tvog – mešanja u tuđi život, i od onoga u čega može da se pretvori ovaj forum ako tako nastavimo, a za čega forum nije namenjen niti može/sme da posluži.

    Opasno je davati savete, jako opasno, a opet svi mi ponekad to činimo.  Čak i svešteno lice u ovakvim situacijama teško da bi davalo neke konkretne savete bez ispovesti i upoznavanja obe strane (tako ja mislim).

    Ja ne znam da li i dalje neki (makar i jedan) sveštenik boravi među nama u ovom virtuelnom prostoru kao što je to uvek bilo, do pre par godina.  Čini se da ne, na žalost, pa se prečesto dešava da mi, svi teško duhovno oštećeni, jedni drugima dajemo mišljenja i savete, kao kada „slepac slepca vodi“.

    Pomeni mene, slugu Božijeg u pokušaju.

    Svako dobro od Gospoda!  Hristos neka uvek posreduje među nama, i da iskreno pominjemo jedni druge u molitvama, na spasenje svih.

    #2381
    Adriana Jurić
    Učesnik

      Pomaže Bog, volela bih da mi neko odgovori na pitanje, a vezano je za burmu, da li je moguće da se burme menjaju. Suprug i ja smo se venčali pre 17 godina i tada smo imali novac za vrlo skromne burme koje moram priznati mi se tada, a i sada  estetski nisu dopale i samo zbog toga sam je slabo nosila i slabo je nosim. Sada hvala Bogu, imamo mogućnost da izaberem burmu, a da mi se zaista dopada, pa bi menjali. Hvala unapred na odgovoru.

      #2382
      Adriana Jurić
      Učesnik

        <p style=“text-align: center;“>Naravno da molim da mi odgovori samo svešteno lice, samo nisam sigurna da li se ovde postavlja pitanje.</p>

        #2383
        Ljilja
        Učesnik

          Draga sestro Adriana, mislim da je ovo odgovor svestenika koji trazis. https://svetosavlje.org/novokupljena-burma/?pismo=lat

          Svako dobro u braku. Ljilja

          Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 2
          #2466
          Slobodanka
          Učesnik

            Drage sestre i braco, ukljucujem se u ovu temu jer je moj problem u braku veliki. Mozda ce neko moci da mi napise svoje misljenje, jer nemam vise prijatelje niti ikoga bliskog s kim bih mogla da popricam, da se posavetujem.

            U braku sam skoro 20 godina, imamo dvoje dece (blizanci) i zivimo van domovine vec 18 godina. Radim kao naucnik, a muz nije radio (osim kratkog posla u mojoj firmi, 6 meseci po par sati dnevno) od kada smo dosli u inostranstvo. Prvo je cuvao decu par godina, samoinicijativno, na njegovu zelju smo i napustili domovinu, a nakon sto su deca krenula u vrtice i skole, on nije trazio posao, sedi pred kompjuterom, ne radi nista korisno za decu, niti za kucu, ali je dobar covek, nemamo konflikte, nema svadja, nasilja. Bio je ne tako dobar otac, nije se posvecivao deci, nisu isli na sportove, nismo nikad isli na more ili letovanje, nismo nikada nosili burme, nakon porodjaja nismo vise nikada imali bracne bliskosti, nije zeleo da se druzimo sa ljudima, bio je i ostao negativan prema svemu, ziveli smo u 3 razlicite zemlje i sve 3 je kritikovao i zalio se, nigde mu nije bilo dobro, nije pristao na porodicnu terapiju, ali je vodio decu na kontrole kod lekara kada ja radim, vodi racuna o placanju kiirije, struje itd.

            U toku ovih godina u inostranstvu ja sam promenila nekoliko poslova, izgubila sve prijatelje i kontakt sa rodbinom, dolazili su nam samo njegova porodica i par prijatelja njegovih, ja sam se razbolela, ugojila prekomerno, dobila dijabetes, pritisak, glaukom, srcane i bubrezne probleme, a psihijatrijske imam od pre braka. Uvek sam bila iskrena i kad samo se upoznali, sve sam mu o sebi rekla. I on je zeleo da budemo zajedno, jednom nam se desilo da eto, Bog nam je to poklonio, napravimo blizance, i on je bio srecan, zeleo da budemo porodica. Moji su ga prihvatili, pomagali nam koliko su mogli dok su bili zivi. sav novac od mojih roditelja i mojih zarada smo potrosili na obican zivot, jer je on zeleo veliki stan, veliki frizider, novi ssporet i sve te gluposti… A nije zeleo da decu vodimo na planinu na par dana ili na more…

            Sada su deca velika, preziru nas, ali nas vole. Ne svadjamo se.

            Ja sam prosle godine dobila otlkaz bez razloga u firmi u kojoj sam radila vrlo vredno godinama, jedva sam nasla drugi posao, vec par meseci sam na novom poslu koji se radi od kuce. I vidim sada, kad sam u kuci nonstop, da on bukvalno ne radi nista (korisno). I ja ga volim, zelim d amu pomognem, ali on nece. I poceo je da me bukvalno gusi, kad govori, meni je muka. Ne mogu da izdrzim, molim se i za njega i da mu Bog da snage da se promeni, ali ne mogu da podnesem vise, volela bih da nestane. Vise boh volela d aodjednom nestane, nego da nadje posao i preuzme odgovornost, da bih ja mogla da odem negde na lecenje par meseci.

            Koliki je to greh? Kako se ponasati? Sve smo jedno drugom rekli. On meni da misli da sam bolesna, ali me on sazaljeva i ne ume d ami pomogne. Ja sam njemu rekla da me njegovo prisustvo ubija i da ne mogu vise. ali on nece da ide nigde, zapravo i nema gde. Nije naucio jezik zemlje u kojoj zivimo vec vise od 10 godina.

             

            Nisam ni ja idealna osoba, naprotiv. Ali ja sam njemu iskrneo rekla da necu moci u inostranstvu da preuzmem odgovornost za celu porodicu.

             

            kako cu dalje? Deca su pocela da me izbegavaju, cak su mi rekli da ih nerviram, jer sam stalno nesrecna i ubijena i nikakva, ne vodim o sebi racuna itd i njima to smeta. Cerka je odobila da idem s njom na neke vazne kontrole pre i posle jedne velike operacije (sada se oporavlja i skoro da ne razgovara samnom). Sin mi je rekao da jedva cekaju da zavrse skole i odu, bez ubvrede, mi jako smireno razgovaramo. I zahvalna sam Bogu na tome.

             

            Kako da izdrzim u ovom stanju da radim (a tesko se koncentrisem) jos 4-5 godina, dok deca ne zavrse fakultete i skole? Kako cu? Nemam snage, nemam prijatelje, ima tu jedna mala ruska crkva ali se zbog kovida ne moze bez rezervacije, a ja zaboravljam, gubim tako vazne podatke, ne uzimam redovno ni insulin, zaboravim…

             

            Kako cu dalje? Kako sa muzem? Sta da mu kazem da me on cuje?

            Ili sam ja luda zena koja previse ocekuje?

            Ja od braka nisam dobila ono sto sam kao mala ucila da treba da se dobije. Porodica, uredjen prostor za zivot, druzenje, aktivnosti za decu, mozda neka zimnica, nosenje burmi, slavljenje Slave, Bozica, Uskrsa (po pravilima, ne samo radi hrane i prejedanja, bez gostiju, bez porodice)…

            Koliko sam ja gresna u ovome? Kako da se popravim? hvala vam unapred, izvinite, ali nemam koga da pitam, nemam vise nikoga u ovom spoljasnjem svetu… Hvala vam.

            #2472

            Mir Božiji, Hristos se rodi

            Draga sestro Slobodanka, rekao bih ti da je samo ovaj pozdrav dovoljan da shvatiš šta je bitno u životu.

            Jer je mir dat jedino od Boga, a svet i njegovo okruženje ne mogu nam ga pružiti.
            Hristos se rodi je takva uteha životna, da ništa ne može da se meri sa njom, jer Bog postade čovek, da bi čovek postao bog po blagodati.
            Šta će nam više od toga, šta možemo da tražimo bolje od ovoga? Ništa, jer ne postoji ništa više od toga, no da budemo kao naš Stvaraoc. I to je sve što Bog traži od naš, ali taj put nije nimalo lak. Prvo zbog grešne naše prirode,a onda zbog nepomjanika koji nas ometaju na tom putu. Sa rođenjem Hrista i samim tim našim duhovnim rođenjem kroz svetu tajnu Krštenja, uticaj nepomjanika nas je minimiliziran, samo kroz sugestiju. Ako ne pazimo na sebe revnosno kroz molitvu, post, redovnim ispovedanjem, i ne smiravamo sebe do nivoa, da sebe vidimo kao najgrešnijeg na celom svetu i da ne očajavamo zbog toga, već da se pouzdamo u Božiju milost, onda je i sama ta sugestija dovoljna da nas vrne u pakao.
            E sad što se tiče tebe i tvoje situacije, da bi promenila okolinu moraš prvo da promeniš sebe. Jedan veliki duhovnik i naš savremenik blaženopočivši otac Tadej je rekao „kakve su nam misli, takav je nam život“. Predlažem ti da svoju promenu počneš odatle, da sve rđave misli koje imaš prema suprugu odbaciš i zameniš ih bogougodnim, u početku to neće biti lako, ali zato nam i služi molitva, da vapimo dok nas Bog ne usliša.
            Jer Gospod kaže:Mf.7:7 Ištite, i daće vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvoriće vam se.
            Mf.7:8 Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvoriće mu se.
            Mf.7:11 Kad dakle vi, zli budući, umete dare dobre davati deci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji Ga mole?
            Mf.7:12 Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proroci.
            Što se dece tiče, nemoj ništa da na silu pokušavaš, no se moli Bogu za njih da ih Bog uputi na Njemu ugodan put.
            E sad najbitniji deo moraš sebi da pomogneš, Bog će ti pomoći onoliko koliko na sebi radiš. Moj ti je savet s obzirom da si u inostranstvu, da koliko možeš redovno ideš na liturgiji, da se ispovedaš makar jednom u dva meseca, da se redovno pričešćuješ, kući da postiš sve postove, ne mora strogo po tipiku, ali bar da sve postove postiš, računajući sredu i petak, osim nedelja koje nisu posne.
            Da napraviš za sebe kratko molitveno pravilo koje ćeš vremenom da povećavaš, za početak kratko Serafimovo molitveno pravilo, imaš ga ovde na sajtu pa onda vremenom jutarnje i večernje molitve, ali gledaj da to bude svakodnevno, čak ako propustiš nekad nije toliko strašno. I celu sebe posvetiš Bogu.
            Oprosti što ti ja grešni i nedostojni dajem ovakve savete koje bi samo duhovnici trebalo da daju, ako uspeš da nađeš sebi takvog,onda se njemu ispovedi i budi mu poslušna u svemu kao Bogu, da bi Bog videći tvoju revnost i ljubav uzvratio stostruko.
            Prosti mi grešnome

            Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
            #2473
            Slobodanka
            Učesnik

              Hvala od srca!

              #2474

              Pomaže ti Bog, sestro Slobodanka!

              Javljam se najviše da bih ti dao ljudsku podršku „na daljinu“, a delimično i molitvenu (koliko moja molitva vredi pred Gospodom).  Kako ja vidim stvar, najmanje bi ti sada vredelo citiranje Svetog Pisma i uobičajene pouke Otaca koje svi znamo da navedemo kada su drugi u pitanju (neka oprosti brat Predrag!), prepuni smo njih, a prazni njihovog ispunjenja u životu.

              Predugo to traje, ti to sve gledaš i ćutiš, verovatno i iz svojih ličnih strahova i nerealnog sagledavanja stvari.  Ono što dolazi na kraju (ako nije već pre došlo) treba da bude okrenuto Bogu.  Ja bih okrenuo „ćurak naopako“, makar se svi oko mene iznenadili.  Ko ne čuje tvoj vapaj, taj ti i nije blizak, koliko god da je tvoja krv (imamo to skoro svi u svojoj porodici).  Spasavaj dušu na što bolji način, makar ti se to učinilo sebično.  Jer, ako uspeš da nađeš stvarni mir u tome što jesi i gde jesi (a pri tome ne osuđujući bliske/nebliske), desiće se promene i oko tebe.  To ja verujem.

              Oprosti na ovoj smelosti, neka ova godina koja upravo počinje bude i za tebe Velika Godina Božije Milosti.

              Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
              #2475
              Slobodanka
              Učesnik

                Hvala ti do neba, i mnogo vise od toga… Nije meni nista tesko, ali pocela sam fizicki mnogo da se razboljevam, letos sam imala otvorene rane po nogama (od vena itd), pa ne vidim dobro, imam glaukom, polako gubim vid, a imam 55 godina i moram da radim jos barem 5 godina, da odskolujem decu. A nisam uspela da muza i decu naucim  da pomognu po kuci, i znam ja da sam ja za to kriva, ali nemam snage…

                Hvala ti mnogo, mnogo mi znace tvoje reci! Sve najbolje ti zelim od srca!

                #2476

                Sestro Slobodanka,

                dve knjige koje se tiču vida (mogućnosti vraćanja savršenog vida i lečenja nekih bolesti očiju bez lekova i operacija) – prva je na engleskom (trećina knjige je motivacionog karaktera, u svrhu pripreme za redovne vežbe), ali je – po mom mišljenju – veoma iscrpna i korisna:

                https://drive.google.com/file/d/1nEHa4DdPBylFfaPlsbFXQhjYAJaXnU4B/view?usp=sharing

                a druga je na srpskom, kraća, ali ima dobrih saveta, pominje vezu dijabetesa i glaukoma:

                https://drive.google.com/file/d/1mDHDpDWwQOzK_2T5e6-iManKAHNoSfcA/view?usp=sharing

                Priznajem, ja nisam do kraja ispratio savete, ali kad god sam vežbao, primetio sam poboljšanja.  Upravo pre manje od mesec dana sreo sam ženu od svojih 65 godina koja reče da je vratila vid takvim vežbama.

                Što se tiče podele posla u porodici, ja mislim da bih pustio (i stoički izdržao) da kuća bude u neredu bar mesec dana, u svrhu da ostali vide šta se sve treba uraditi. Time pomažeš slepima da progledaju.

                Preuzmi ih, a ja priznajem da su nađene na Internetu te da verovatno narušavam autorska prava, pa ću ih obrisati za par dana.

                Milorad

                Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
                #2482
                Slobodanka
                Učesnik

                  Dragi brate Milorade,

                  hvala mnogo, skinula sam knjige!

                  Hvala i Bog te blagoslovio!

                  #2485

                  Draga sestro Slobodanka,

                  gledao sam baš skoro na Jutjubu audio zapis sa predavanja jednog oca jeromonaha iz Australije (Grka poreklom) o braku, pripremi za brak, nekim bračnim normama i uopšte svim pitanjima vezanim za brak koja imaju i mladi i stari. (Nisam zapamtio kako se snimak zove, a ne mogu da ga nađem u ,,istoriji rada“.) Između ostalog, otac se dotakao i teme ko je spreman za brak, ko za monaštvo, a ko nije ni za jedno, ni za drugo. Ko se nije otarasio suvišnog prtljaga loših navika, unosi ih u brak i onda teško njegovom bračnom drugu! Mislim da se to desilo i sestri Neveni i tebi, s tim da njen muž zloupotrebljava svoj status glava porodice, a tvoj, potpuno suprotno – odbacuje ga. Rekao bih da ga je zahvatila lenjost. Tim pre je loše što to traje godinama. Čamotinja je jedna ogromna rupa puna živog peska u koju se, za razliku od većine drugih grehova, neprestano tone. Što čovek dublje potone – teže mu je posle da izađe. No, Bogu hvala – nije nemoguće. Recept za lečenje ovoga je prost: primoravanje sebe na molitvu, rad, itd., ustvari, na sve. Ali polako. Od lenjog čoveka postati odjednom vrednim je teže nego osobi od 200kg da prestigne olimpijskog sprintera. Mora u sebi ponovo da razgori želju za delanjem. Ovde možeš da mu pomogneš tako što ćeš ga prvo moliti da ti povremeno pomaže u nekim kućnim poslovima ili šta god da ti treba, ali pazi i da ne preteraš sa količinom rada. On je duhovno oboleo, valja ga blago lečiti, ne odmah na operacioni sto. Zapinjaće povremeno, neće ići glatko, dok se ne navikne na konstantan rad. Tebi će ovde trebati strpljenje. Ustvari, za sve treba strpljenje, bez toga ništa. Videćeš i sama već šta i kako vremenom.

                  Kako vas deca preziru, a vole? Ne razumem. Želiš li da kažeš da vas ne slušaju ništa, t.j. ne poštuju? To je sasvim logično, jer ste ih naučili da ne moraju. To se ne uči silom, nego ljubavlju, odn. provođenjem vremena zajedno. Majka radi po ceo dan, otac ignoriše – kakav biste odnos hteli da imaju prema vama? Fakulteti i školovanje ne vode u Carstvo Nebesko – to nije prioritet, tu se vaša uloga roditelja ne završava. Jedino, ustvari, što bih rekao da roditelji moraju da urade da bi bili dobri roditelji, je da nauče decu Božijem moralu i da ih nauče (t.j. da im stvore naviku) da poštuju i vole druge ljude. Ako ste to uradili, onda se ne sekiraj mnogo za njih. Imaju glavno šta im treba.

                  Ne znam gde živite, ali đavo je zgrabio omladinu širom ,,civilizovanog“ Zapada, kome smo se i mi prilepili tokom HH veka. Porodica se razara, stvorena je nova socijalna klasa ,,mladog čoveka“ koga društvo uči da treba da bude individua (prevedeno na srbski: samoživ) i da ne poštuje nikoga i ništa – jer ON zna šta mu treba, ON je sebi Bog. Ovde u Srbiji sam radio sa puno momaka od 20-25 godina i ogroman broj ne govori ,,otac“, ,,majka“, pa ni ,,ćale“, ,,keva“, nego ih zove direktno po imenu i razgovara sa njima kao da su im drugari iz razreda. Toliko ih i poštuje, t.j. ne poštuje ih uopšte. Tuđe godine i iskustvo ,,ne zarezuju“ nimalo. Kako da im bude vredno nešto što sami nisu iskusili, a niko ih nije naučio da tome treba stremiti? Tako da se nemojte preterano sablažnjavati ako se desi da vam ,,saspu u lice“ šta misle, bez ikakvog obzira prema vama i vašim osećanjima. Što ne znači da takav odnos treba da trpite. Ne zaboravite šta se desilo sa vašim prijateljima: izgubili ste kontakt. Roditelji, ipak, moraju da budu na višem stepenu odnosa. Mudrosti ovde mnogo treba.

                  No, dosta filosofije.

                  Najgora stvar ovde je vaš bračni odnos. Jedan supružnik je potpuno nezainteresovan, drugi bi da ovog prvog uopšte i nema. Iskrenost je jedna od najbitnijih stvari, ali ne mora se baš sve reći, a, ako i mora – može to i malo nežnije. Neću da zvučim patetično, ili da zadirem u vašu intimu, ali – zagrlite li se ponekad? Sedneš li mužu u krilo i pitaš li ga kakav mu je bio dan? Nek’ je drndao igrice ili čitao vesti 8 sati – al’ zainteresuj se malo za njega i šta je radio. Misliš li da on ne shvata da nije adekvatan muž? I njemu je verovatno teško, samo ne beži u muku i rastrojenost kao ti, nego u samozaborav. Vreme je da oboje shvatite da, pored Boga, zaista imate samo još jedno drugo. Razgovarajte i o nečemu drugom, ne o računima i veličini frižidera. Ustvari, zaboravite na sve to – makar po 5 minuta dnevno. Pet će, vremenom, prerasti u 10, 10 u 20, 20 u sat, sat – u ceo život. Jer naš osnovni cilj je večnost, a ostalo je sve sporedno. E, a ako nemate snage za ovo, posebno on, jer lenjost hoće da stvori i mrzovolju, mrzovolja ,,nadrndano“ ponašanje, a vi se samo ćutke zagrlite. Ako ne možete ni to – onda samo sedite jedno pored drugog. Mislim: vi znate bolje od nas i od 100 duhovnika kakav je vaš odnos i kako da ga produbite. Bitno je samo da iznova počnete da se navikavate jedno na drugo, pošto ste se odvikli. Kamenac i masne naslage oko srca se tope isključivo ljubavlju i ne zavaravajte se da će vam bilo kakve ,,terapije“ popraviti i osnažiti brak. Ili je ostala potisnuta želja u vama, ili nije – i tu nema šta ko da vas uči – naročito ne lekari ponikli u duboko šizofrenim društvima – Bog će vas Sam inspirisati na dejstvo. Jer Bog je Ljubav.

                  ,,Zasviraj, i za pojas zadeni“, kaže naš narod. Ne volim da delim savete starijima od sebe, naročito ovog tipa – al’ se nadam da ima ovde i nečega što bi vam moglo koristiti. Nisam duhovnik, niti mnogo iskusan čovek. Ako je šta dobro rečeno – od Boga je.

                  Samo hrabro, sa nadom u Boga.

                  Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
                  #2486
                  Slobodanka
                  Učesnik

                    Dragi Bodine, puno hvala, svaka rec mi puno znaci! Sa nadom u Boga!

                    #2487

                    Mir Božiji Hristos se rodi

                    Osrvnuo bih se prvo na „opasku“ brata Milorada u vezi citiranja Svetog Pisma i Svetih Otaca. Ne zato što sam se osetio prozvanim, i treba kad je nešto pogrešno napisano ukazati na grešku. Ali da objasnim zbog čega za svaki problem, koji je ovde naveden, ukažem na neki citat iz Svetog Pisma ili na Svete Oce.
                    Brat Milorad je u pravu kad kaže da kad su drugi u pitanju, odmah znamo iz rukava da izvučemo neki citat, ali kad su naši životi u pitanju, onda nalazimo opravdanja zašto ne činimo onako kako nam je Gospod zapovedio. Prvi ja.
                    Ali to je naš greh što ne živimo po Evanđelju, zato nam se i dešavaju razne bolesti, problemi životni, jer se vodimo svojom pameću.
                    Ali upravo zbog toga kad nam se brat ili sestra nalaze u nekom problemu, treba im ukazati na Knjigu Životu, Blagu Vest ili Evanđelje, jer ako brat ili sestra znaju tamo što piše treba ih svakako podsetiti, da svako rešenje problema može se naći u Evanđelju ili Poslanicama Apostolskim. Te knjige su nam zato i predate da živimo njima, jer će nam i biti suđeno na osnovu onoga koliko smo delali po tim knjigama.
                    Ako brata ili sestru Reč Božija ne može da uteši ili pomogne, kako ćemo im onda mi jadni i grešni pomoći.

                    Draga sestro Slobodanka, hteo sam samo da dodam na prethodno moje pisanije, a videvši pritom sa kakvim telesnim problema se suočavaš, da samo veruješ, jer sve je moguće onome koji veruje. To je Gospod rekao svima nama, da kada bi imali vere kao zrno gorušičino, i gore bi pomerali svojom verom. Tako da koliko ti sada tvoja situacija deluje bezizlazno, ti delaj, moli se i veruj,jer je vera najbitnija i sve to zasoli ljubavlju, prvo prema Bogu svim svojim životnim silama, i onda prema svojim bližnjima i videćeš promene kakvim ni sama nisi mogla da se nadaš.

                    Nek Gospod Bog naš bude s tobom i s tvojom porodicom od sada i do veka, i na večnom sudu nepomjanici da nemaju nikakvog udela sa vama.
                    Prosti mi grešnome

                    Broj korisnika koji su zahvalili autoru: 1
                    #2488
                    Slobodanka
                    Učesnik

                      Dragi brate Pregraze, prvo ti hvala na citatima, jer ja zaista jos uvek ne citam dovoljno i neznam gde se sta nalazi u Svetim Knjigama. Ja sam po zanimanju naucnik i celog zivota me je vukla ta potreba da sve definisem, da sve analiziram, da moram da ZNAM, a borila sam se da pocme da Verujem, najvise mi je pomagao Dostojevski… Ali s godinama je doslo, jednostavno se desilo i shvatila sam i osetila u srcu Ljubav prema Bogu. Ne trebaju mi nikakva objasnjenja, ja sada verujem. Ali slabo poznajem Svete Knjige i pravila Crkve i tu sam potpuni novajlija, ali naucicu…

                      Meni svaka vasa rec pouno znaci, jer znam da dolazi od ljudi koji govore iz svog srca, ispunjenog ljubavlju prema Bogu. I ja to osecam, i trudim se da citam vase reci mnogo puta, citam i tekstove sa Foruma i sajta, nasla sam i Molitve, i polako se ucim pravilima.

                      Hvala vam svima mnogo.

                       

                      Razumem da je meni moj muz dat kao drug, prijatelj, da ga cuvam i volim, cak i ako on mene ne cuva i ne voli. Ne moram da razumem, da objasnim sve, kao u nauci, dovoljno je da to znam. Valjda je to tako. Samo treba da prihvatam sve ono sto mi zivot donese, bez velikog opiranja i pobune, sve sto mi je od Boga dato (ne mislim na one lose stvari koje ne dolaze od Boga)… Jer mi je dato s razlogom.

                      Tako ja to osecam. Nadam se da nisam na pogresnom putu…

                       

                      Hvala vam dragi prijatelji i braco!

                    Gledanje 46 članaka - 46 do 60 (od 68 ukupno)
                    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.