Na žalost moram ovo da komentarišem, ali isto iz razloga što ne znam kako da pomognem svojoj sestri. Razlika smo 12 godina. Uporno mi govori kako ja njoj nikad neću moći komandovati i naređivati, balvica sam i tako razne ružne riječi govori mi. Pokušam na lijep način ali ne vrijedi. Ako joj se ne obraćam ona još više galami. Ako uradim nešto da ne pitam nju, kaže sve radiš na svoji ruku, ti se nikad ovdje nećeš pitati. I tako razno razne rečenice. Najžalosnije mi je što ona sa majkom i sa mnom ne želi da postigne neki dogovor. Sa majkom mogu normalno razgovarati, ona kaže vidim da ste se vas dvije udružile, ja nemam nikog. U duši me boli što se tako ponaša, posebno se promjenila posle očeve smrti kada je majka rekla da bi voljela da starija kćerka ostane i da se tu uda (ja to uopšte majci nisam zamjerila, čak sam se i našalila na tu izjavu).