› Форуми › ГЛАВНИ ФОРУМ › Kako sačuvati mir pod iskušenjem? › Одговор на: Kako sačuvati mir pod iskušenjem?
Dragi braćo i sestre
ne mogu da ne primetim sledeće. Toma i Miloš o sličnom „slučaju“ govore na dva potpuno različita načina.
Toma kaže da njegov kolega ima dar blagoglagoljivosti – jednostovno je takav, a svi smo mi različiti. Takodje kaže da voli svog kolegu, pa se on znajući to da je voljen i prihvaćen potpuno opustio i raspričao. Mejl je pun smajlija. Razdražljivost se ne pominje, a to što nije pametan šta da dalje čini ne zvuči kao bezizlazna situacija, već više kao sleganje ramenima i mirenje sa svojom nesposobnošću i situacijom u kojoj je.
Miloš svog bližnjeg sa kojim živi, bezlično naziva osobom, kaže da je pao pod duh mnogogovorljivosti, što znači da ga vidi kao nekog ko je pao u greh.
Ne radi se samo o formi. Ljubav (ili njen nedostatak) uvek čini ključnu razliku u ljudskim odnosima.
Toma gleda na svog kolegu kao na voljeno dete koje se raspriča medju svojima, kao što nikad nebi medju nepoznatima i koje ni uprkos tome što mu smeta ne može da ne voli.
Brate Tomo, što ne pustiš muziku i predložiš da dok putujete svi zajedno pevate, ali ne obično, već teatralno, kao da ste najveće zvezde?
Kao ljubav, i muzika je najčešće od Boga, zato se i kaže da ko peva zlo ne misli. Pevanje omogućava razmenu emocija, zbližava i isprazni nervozu iz čoveka, pa nema potrebu da je oralno prazni brbljanjem, već možda može zadovoljno da zaćuti, možda.
To bi dalo priliku i ostalima da naručuju pesme i da se ispune želje svih, a ne samo onog koji drži banku, pa priča ono što bi on hteo. Omiljene pesme mogu da dovedu i do razmene anegdota iz mladosti i upoznavanja bližnjih. „Mi smo kanda ista banda“.
Neka Bog svima nama da da nam bude prijatno sa bližnjima, a i njima sa nama.
Ljilja