Bog ti pomogao brate,
ja bih ti savjetovao, da prije nego što sledeći put prsneš u smijeh na takvo nešto imaš na umu sljedeću misao – Šta ako se to ne daj Bože moglo meni desiti ili nekom u mojoj porodici? Zamisli sebe u toj situaciji kako bi se osjećao, radio ti to refleksno ili namjerno. Pokušaj smiriti dušu kroz molitvu, usporiti malo um od naleta izliva smijeha i stati na loptu. Sjeti se da i ti mnogo toga ne znaš u životu, a oni ti se mogu smijati, ali ipak ne rade to. Naravno, u nekim situacijama ćemo se svi nasmijati, ako kao što kažeš npr. stranac pogriješi nešto na našem jeziku, ne iz pakosti već što nam je to simpatično, ali smijati se bolesnim ljudima za bilo šta ne opravdavam. Zadobijanje smirenja nije lako, treba puno truda, ali na kraju se dobija, ako je zaslužena, po primisli Božijoj. Ako imaš smirenje u duši, nećeš imati potrebu da se smiješ, a upravo najjače sredstvo ka smirenju jeste iskrena iz srca i duše molitva.
Nadam se da si shvatio poentu.
Neka nas Bog čuva.