Možda se moj odgovor neće slagati sa odgovorom kakav bi Crkva dala, izvinjavam se ako uvrijedim nekog ovim ili ako griješim neka mi Bog oprosti, ali mimo molitvi Bogu, posta, ispovijedi i ostalog, što je na prvom mjestu, sa aspekta svjetovnog života, smatram da ti je neophodno da popraviš svoj socijalni život. Trebao bi se malo više posvetiti društvu mimo posla, predmetnoj komunikaciji i opuštanju, ali paziti da ne pređe u grijeh (opijanje, prejedanje, druge vrste bluda). Čovjek je društveno biće i kao takvom neophodna je sredina za mentalni razvoj i održavanje mozga. Kao računar koji vremenom kupi prašinu na komponentama, i postaje sporiji dok ne bude totalno neupotrebljiv ili se spasi laganim pravovremenim usisavanjem. Tako je i čovjeku neophodno umjereno da popriča sa prijateljima, otvori se, čuje druga mišljenja i socijalizuje se. Što se tiče ljubavi, gledaj to ovako, imao si djevojku zar to nije pozitivno? Nekome si značio i bio vrijedan i neko te volio, dok drugi ljudi možda nisu to osjetili. Poenta je da uživamo u sitnicama i da nas čine sretnima male stvari. Pretpostavljam da imaš zbrku u glavi, koja je podsvjesno ubačena nesvjesnim stresom i nemirom, potaknuta životnim nezadovoljstvom. Da bi se toga riješio neophodan je na prvom mjestu post, pokajanje i Sveto Pričešće, a onda parametri koje sam ti gore naveo. Opusti se u životu, previše je kratak da bi smo ga trošili na nerviranje, sikiraciju i stres. To je neko moje mišljenje, a ti uzmi dio koji smatraš sebi potrebnim.
Neka nas Bog čuva.