Dragi brate,
Koliko dugo imaš problem? Čini mi kao da je to privremena stvar ili je skorije imala okidač. Kada Bog dopusti ovakvu netrpeljivost prema nekome ili nečemu, to nismo bas „svoji“ i sve je preuveličano i kao da oči gledaju ali ne vide dobro i um rasuđuje pogrešno a ne shvata sve dok iskušenje ne popusti i tek onda vidimo da to nismo bili baš mi.
Ovako učimo da ne vjerujemo 100% sebi i svom rasuđivanju (i za razne druge situacije, ne samo ovu).
Meni je recimo dolazio bes i netrpeljivost na brata da on nije morao ništa ni da kaže ni uradi, samo kad bih ga vidjela ja sam puna zamjeranja (te on ovakav te onakav). Onda ode i ja se smirim i kažem sebi -ej, šta ti je uradio, možeš bar 2 rečenice da kažeš normalnim tonom- i uopšte se ne osjećam ljuto na njega. Onda kasnije tog dana kad se pojavi, samo što ga vidim ja kao da sam druga osoba, nemam kontrolu nad sobom. Trudila sam se da se obuzdam i kratko je moglo pa opet puknem, nije bilo leka. Prođe neko vreme i vidim da je to potpuno nestalo, kao da nije ni bilo moje.
Tvoj odgovor ne sadrži baš hrišćanske stavove. Recimo „za ne korišćenje mozga nema opravdanja“ i ton i rasizam… Svaka živa duša diše zahvaljujući Bogu i on zna da na svetu postoje i muslimani i budisti i idolopoklonici i među njima ima dobrih duša. Hrišćanin može se zove tako a da to nije u suštini, ne možemo generalizovati i da mrzimo pojedince zbog mase.
Ovaj tvoj stav („bijeli“) je stav koji nosiš iz kuće i teško je promeniti pogled na muslimane i ostale kad je to utkano tokom odrastanja. Razumijem jer sam i ja odrasla u sredini koja je ostavila takvo mišljenje duboko u meni i trebalo je vremena da se to ublaži. Hristos kaže da praštamo i prijateljima i neprijateljima za kakvo zlo ako nam učine a šta možemo da kažemo kao opravdanje za mržnju prema konkretnoj osobi, muslimanu koji nam ništa nije lično uradio sem „pa njegovi su preci ranije…“, „njemu u Kuranu piše…“. Pa šta onda? Moji su ateisti, kakvih sam se izjava naslušala protiv Hrista pa ih ne mrzim. Oni su prosto u neznanju, kao i muslimani i budisti, pa i hrišćani koji nisu svesni šta je hrišćanstvo. A zamisli, čak i ja koja znam šta je ispravno a šta nije opet uradim često ono što nije… kako onda da zamjeri čovjek onome ko ne zna.
Apostol Pavle (Savle) je proganjao hrišćane, hvatao ih i slao u tamnice. Osjećao je da oni hule na Boga jer mijenjaju jevrejsku vjeru. Osjećao je mržnju prema njima i prema Hristu sve dok jednog dana nije čuo „Savle, Savle, zašto me goniš?“, verovatno znaš priču. Kad je shvatio da Hristos jeste Bog, svoju revnost prema vjeri koju je imao i dok je vjerovao pogrešno je preusmjerio na revnost po Bogu i postao apostol neznabožaca. Propovedao je Hrista i vjeru među ljudima druge vjere, druge nacije, rase i bio je podoban za taj zadatak baš zato što je mogao da im snishodi i da ih ne mrži i ne zamjera jer je sam bio jedan od njih.
Isto važi i za žene i za ljude uopšte…koliko ima stvari koje mi uradimo da pogazimo vjeru a onda napadamo druge kako to mogu? Trn u oku brata vidimo a brvno u svom oku ne. Ako se molimo da nam se oproste grijesi kao što i mi opraštamo drugima, koliko će nam se oprostiti ako mi drugima zamjeramo stvari kao što su gdje su rođeni, u kojoj vjeri su vaspitavani, kako razmišljaju o sportu, vijestima, politici, kako se oblače, sa kim su se družili ranije ili se sad druže i kome poklanjaju srce? Onda će i nama staviti na spisak sve ovo. Kad me tako uhvati prema nekome da ga nipodaštavam jer je uradio ovo ili ono, pa se sjetim ovih riječi koje su u molitvi „Oče naš“ strah me spopadne za ono što sam ja uradila pa brže bolje kažem „ma ne ljutim se, opraštam ako je i meni šta uradio a ne što nešto misli ili jeste“.
Odgovor sestre Kristine je viđenje velikog broja ljudi, ne samo žena. Argument koji si dao „da odrastanje i stavovi okoline nisu opravdanje za nerazmišljanje“ nije ispravan i mislim da ako pogledamo svi sebe da ćemo u sebi vidjeti baš one predrasude koje su specifične za okolinu u kojoj smo odrastali.
Takođe, nije svako samosvjestan u isto vrijeme. Ja sam se osvijestila tek kad sam upoznala momka koji je hrišćanin, sve prije toga kao da je bila neka magla i čini mi se da mi i Bog nije dao da mogu da vidim da bi mi bilo manje na osudu. Pogotovo djeca i tinejdžeri nemaju samosvjesnost, to zovu i emocionalna zrelost ali nije isto. Meni je tokom odrastanja san bio da upoznam tog jednog momka i da se udam, ali okolina je dodala svoje načine da se do toga dođe i iako je cilj bio dobar put nije valjao. Ako se malo zamisliš i sjetiš osnovne i srednje škole, priča šta je šta u odraslom svijetu, mi smo čitali iz novina šta dječaci i muškarci misle, žele, vole i uzimale to kao pouzdano štivo. Ja sam bila uvjerena da je moje da budem lepa, obrazovana i da znam da se ponašam i taj dio sam uzela iz kuće, da moram da budem tajanstvena i zanimljiva, da se smeškam, da nisam „svetica“ jer njih niko ne voli nego što bi rekli „evropska žena širokih shvatanja“ i to sve iz razgvora sa vršnjacima i iz časopisa. Znam da sam se stidela što nemam momka i izmišljala pred drugaricama u osnovnoj školi da sam se ljubila sa nekim na raspustu da me ne bi zezali. Bila sam pod pritiskom da budem takva a ne „zastarelih shvatanja“, „ko baba“…Onda čujem momka u društvu kako izjavljuje da su mu najgore djevojke djevice jer ona ne zna šta treba da radi i kako je to katastrofa, pa ja da se ne izblamiram pred momkom s kojim budem u budućnosti uzmem da „učim teoriju“ unapred….i da, poljubila sam se sa drugaricom da ne ispadne da ne znam da se ljubim kad je trebalo prvi put…i sve ovo sto pišem je bilo od 11-17 godine. Hvala Bogu što me nije našao neki pogrešan momak jer sam ja kad sam zaljubljena prihvatala sve što mi se kaže kao istinu i sve vjerovala. Da mi prvi momak rekao -ma ovo je u redu, to svi rade- ko zna šta bih sve probala i nisam usamljena jer isto vidim i kod sestara i drugarica.
To nije znak da ne koristimo mozak uopšte nego je znak da više vjerujemo ljudima a Bog ne vaga kao ljudi nego vaga srce i namjere i poznato je da je dosta žena koje su sad svetice bile isprva bludnice prije nego što su im se oči otvorile. A Isus je bludnici rekao -Veliku si ljubav imala-.
Tamara
